Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prije dolaska novog v.d. direktora najavio je da će i ove godine sufinancirati nabavku električnih i hibridnih vozila i to s 25 milijuna kuna, što je isti iznos kao lani. S obzirom da proračun Fonda još nije usvojen a mnogi natječaji za subvencije nisu krenuli, javnost sve više propituje maže li se subvencijama za električna vozila «masnoj guski vrat». Hrvatska subvencije dodjeljuju već tri godine i među najizdašnijima su u Europi. Dok mi za električno vozilo strane proizvodnje dajemo gotovo 10.000 eura poticaja, puno bogatija Njemačka s tim kreće tek sada, a daje više nego upola manje, 4.000 eura. Dok mi, sirotinja koja se još bori sa zbrinjavanjem otpada, za hibridne automobile izdvajamo 30.000 do 50.000 kuna, Nijemci su ih odlučili potpomoći s 3.000 eura. I što je dobra «fora» – poticaje neće samostalno davati njemačka država, već će s polovicom sredstava participirati tamošnja razvijena autoindustrija, ista ta koja dobro zarađuje na ovom tržištu od naših potpora za e-mobilnost. Uz to, elektro-bum tek počinje na tržištu s više od 38.000 MW instaliranih u fotonaponu, što za korisnike takvih automobila predstavlja savršenu sinergiju i potpomaže stabilan rad elektroenergetske mreže. Što možemo reći mi, po solaru zadnji u Europi, široke ruke prema stranim proizvođačima opreme za obnovljivce i strana e- vozila, zainteresirani uložiti milijarde u napredne mreže do najniže razine (iako mnoge njezine prednosti zapravo nećemo imati na čemu iskoristiti)? Nijemci su tu pametniji. Bez detaljnih cost-benefit analiza nijedan euro neće izvaditi iz svog proračuna pa se tako nisu požurili ulagati državni novac u elektromobilnost. Isto tako, gle neobičnosti, ne žure se ni ulagati u napredne mreže, iako se izvana čini da to baš tamo itekako ima smisla. Tek kada se stvore preduvjeti da industrija ostvaruje zamah na nekoj tehnologiji, uskače država! Taj recept isprobali su na obnovljivcima i sada ga izvoze po svijetu. Na njemačkom tržištu nalazi se gotovo 30 modela e-vozila i ponuda kontinuirano raste. Sada je očigledno sazrelo vrijeme da «uleti država». Kod nas je obrnuto – država slijedi neke uvozne trendove bez ozbiljne analize, ne stvara dovoljne preduvjeta za razvoj, već samo troši kao pijani milijunaš, a industrija i građani trpe sve više.

Smisao e-mobilnosti je u smanjenju onečišćenja zraka, a elektromobilnost treba biti djelić šireg koncepta. Europa obilato trošarinama potpomaže dizelske motore koji caruju cestama i truju nas dušikovim oksidima. Istodobno, donekle pere savjest brzim gradskim željeznicama i elektrificiranim i cjenovno dostupnim javnim prijevozom, primješavanjem biogoriva, korištenjem ukapljenog prirodnog plina, sustavom besplatnih javnih bicikala i mrežom biciklističkih staza. Trend čistog transporta dobiva zamah kroz razne tehnologije i rješenja, a to nije samo kroz e-mobilnost, kako nas uvjeravaju. Fascinantno zvuči podatak da je pružatelj javnog prijevoza u Gradu Beču ove godine prodao više godišnjih karata za prijevoz, nego što ima registriranih automobila u dvomilijunskoj metropoli. Bečanima je jednostavno lakše i brže putovati javnim prijevozom nego trošiti vrijeme sjedeći u nesnosnoj prometnoj gužvi.

Da se vratim jedan korak. Države članice EU-a obvezale su se da će udio vozila na alternativni pogon u voznom parku do 2020. iznositi 2,5%. Ne kaže se da to moraju biti samo električna vozila. Pa što nas zapravo sprječava da raznim poreznim i drugim mjerama ne promoviramo više ono što radi bogatiji Zapad, na korist čistijeg zraka i bolje kvalitete života? Zašto gradimo javne garaže ispod trgova u centru grada? Masno naplaćujemo javni prijevoz pa ga zato nitko ne plaća? Zašto svaki autobus i svaki teretnjak u državi ne vozi na ukapljeni prirodni plin? Zašto ne subvencioniramo i primješavamo biogoriva, a trebali bi, jer nam prijeti kazna? Zašto propadaju Hrvatske željeznice? Zašto je brzi vlak u Zagrebu tako pretrpan u špici, a mreža stanica nije logičnija i gušća? Općenito, zašto nema nikakve sinergije ZET-a i HŽ-a? Je li cijela ta priča s financiranjem čistijeg transporta zapravo samo stvar pomaka u glavi ili nešto drugo… Nadajmo se da će novi čelni čovjek Fonda za zaštitu okoliša, glasovit upravo po promociji i vlastitom iskustvu u obnovljivcima i energetskoj učinkovitosti, donijeti promjenu u načinu razmišljanja - kroz racionalizaciju i manje troškove funkcioniranja Fonda te jednostavnijim, transparentnijim, učinkovitijim i racionalnim poticanjem svega što ovoj državi zaista treba.