Niske cijene nafte u kombinaciji s znatno manjom prodajom u 2020. otežale su život svim naftašima. Velike kompanije poput BP-a, Shella i Equinora, ionako opterećene pritiskom energetske tranzicije, zabilježile su lani i 20-ak milijardi USD gubitaka, od čega se tek trebaju početi oporavljati. MOL i INA objavili su financijske izvještaje za prvi kvartal ove godine, a nedavno su objavljeni i financijski izvještaji za pandemijsku 2020. Iz tih izvještaja daje se iščitati različita brzina kojom se te dvije kompanije (MOL kao 'majka' koju čine MOL, Slovnaft i INA) i INA, kao mali dio MOL Grupe – ili srednje velika naftna kompanija - izvlače iz izazovnog poslovanja u pandemiji. Razdoblje nesigurnosti još traje, tako da se može očekivati da će INA-ino poslovanje, sa samo neto 50 mil. kn dobiti u prvom kvartalu, ostati prigušeno, dok se mađarska grupacija bitno snažnije otiskuje s dna i to zahvaljujući svojoj veličini, boljem vođenju i zato što je na vrijeme diverzificirala poslovanje okrenuvši se petrokemijskim proizvodima. 

Pritisak na marže

Poslovanje INA-e i MOL-a i dalje je pod pritiskom nižih cijena nafte, što je strašno pogodilo rafinerijske marže – trend koji se vuče još iz prošle godine, kada su i marže MOL Grupe lani u lipnju čak zaronile i u minuse, što nije zabilježeno u novijoj povijesti. Oporavak od pandemije koji će doći s višim cijenama nafte počeo se ove godine tek nazirati, što se vidi u brojkama. Za početak, par usporednica: u prvom tromjesečju MOL Grupa ostvarila je CCS EBITDA (čista dobit prije kamata, poreza i amortizacije tj. razlika između prihoda i rashoda bez amortizacije) na razini 664 mil. USD (+7% u odnosu na isti period lani), dok je to kod INA-e 71 mil USD (+12%). 

Slobodni novčani tok, ključni resurs koji poduzetnika drži na životu, kod MOL Grupe iznosio je 383 mil. USD (+17%), a kod INA-e 35 mil. USD i ostao je na istoj razini kao u prethodnom periodu, što nije optimističan pokazatelj. Naime, INA-in prihod od prodaje ove godine praktički nije rastao, dok je MOL Grupa imala najviši rezultat kvartala ikada, usprkos sezonalnosti i pandemijskim ograničenjima u putovanju koja su bila čak i veća na ostalim MOL-ovim tržištima nego na INA-inim. 

Snaga svake integrirane naftne kompanije je u njezinim rezervama, a Hrvatska je dugo bila dragulj u kruni MOL Grupe, što se počelo mijenjati zadnjih godina prirodnim padom. U prvom kvartalu 2021. INA bilježi 12-postotni pad u proizvodnji, a 2020. godišnji pad iznosio je 13%. Naftaši se svojski trude usporiti loš trend, stoga je trenutno velik broj projektnih aktivnosti na području Jadrana, a na Dravi je napravljena najveća seizmika u povijesti kompanije. MOL se pak okrenuo obnovi rezervi kupovinom udjela na velikom polju u Azerbajdžanu, što počinje popravljati taj segment poslovanja Grupe. 

Zelena transformacija

Transformacija energetskog sektora prema zelenim tehnologijama i nultoj emisiji CO2 je nezaustavljivi trend koji nije bitno poremetila niti koronakriza. Nakon izgubljenog desetljeća i zahvaljujući poreznoj benevolenciji Vlade, INA konačno radi na dubokoj preradi u RN Rijeka. U kojoj će se mjeri INA-i dugoročno isplatiti ova skupa investicija ostaje za vidjeti, ali suspektno je da se iz Bruxellesa kontinuirano odašilju poruke da su fosilna goriva ta koja trebaju otići u prošlost. S tim u vidu treba vidjeti kako se INA i MOL za to pripremaju. Kad je riječ o zelenoj tranformaciji, spominju se pilot projekti u vodiku, ali za to će trebati vremena, pošto kompanija može proizvesti samo sivi vodik (ili niskougljični plavi, uz pomoć CCS tehnologije) pa su projekti koji uključuju elektrolizu na obzoru do 2030. 

Nejasno je što će se dogoditi s transformacijom bivše Rafinerije u Sisku, koja je već trebala započeti, a čini se da aktivnosti nema, iako su formalne odluke o pokretanju aktivnosti donesene još 2019. U RN Sisak se ove godine trebalo započeti s proizvodnjom bitumena, a spominjala se i biorafinerija za proizvodnju goriva druge generacije, investicija vrijedna 240 mil. eura, strateški projekt koji država misli znatnim dijelom financirati iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti. Taj dio projekta Novi smjer 2023., koji je trebao revitalizirati Sisak i okolicu i pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju, INA i Vlada slabo komuniciraju, a iako se o tome priča već dulje od godine dana, nije vidljivo da se ide čak ni prema ishođenju dozvola. 

Posao, a ne priča


Dok se u Hrvatskoj tradicionalno više priča, a manje radi, u Budimpešti se i govori i radi. U tijeku je transformacija kompanije u petrokemijsku industriju. U našim medijima zbivanja preko granice prolaze relativno nezapaženo - u Rafineriji Dunav počela su se proizvoditi biogoriva, a blizu Rafinerije Zala otvorena je tvornica bitumena. MOL je shvatio da postoji izniman potencijal za prodaju petrokemijskih proizvoda u Europi i odlučio je time nadograditi svoje osnovno poslovanje, polako se pripremajući za pad zarade na naftnim proizvodima nakon 2030.-2035.. U skladu sa strategijom 2030., MOL Grupa želi proširiti petrokemijski lanac vrijednosti prema poluproizvodima i specijalnim kemikalijama s ciljem da postane vodeća kemijska kompanija u Srednjoj i Istočnoj Europi. 

Perjanica MOL-ova strategije za 2030. je više od milijardu USD vrijedan projekt Polyol, čiji dovršetak je krajem prvog tromjesečja premašio 79%, a dovršetak se pomiče za 2022. U skladu s tim, mađarska naftna kompanija u pandemijskoj 2020. godini je znatno povećala ulaganja, što je prije bila iznimka nego pravilo u naftnoj branši. Poliesterski polioli, koji služe kao sirovina za poliuretansku pjenu, identificirani su kao glavni smjer u petrokemijskoj ekspanziji MOL-a zbog njihove široke primjene u automobilskoj, građevinskoj i ambalažnoj te industriji namještaja. U cilju izgradnje potpuno integriranog lanca vrijednosti i vrhunske tehnologije lani je čak otvoren i istraživački institut za istraživanje i razvoj poliola nazvan po György Mosonyi-ju, preminulom CEO-u i predsjedniku NO-a MOL-a. 

Dok se INA-ina niskougljična transformacija događa nekako šepavo, s odgodama i oklijevanjem, ona MOL-ova ide u skladu s rokovima, jasnom misijom i jasnom vizijom. Čini se da vrlo idilični odnosi države i MOL-a, baš i nisu do maksimuma pogurali poslovanje INA-e, iako su u međuvremenu ispunjeni brojni traženi preduvjeti. Pošto je povijest učiteljica života, a svi znamo da su Hrvati, za razliku od sjevernih gospodara, jako loši u obrani svojih interesa, teško je očekivati drugačiji slijed događaja.