U prosincu je završila provedba trogodišnjeg EU projekt-a 'Biogas Action' kojem je bio cilj poticaj sektora bioplina u Hrvatskoj i povećanje proizvodnja bioplina i biometana u svrhu ostvarenja ciljeva za 2020. godinu. S budžetom od 1,99 milijuna EUR na 11 partnera pokušalo se povećati udio održive energije iz bioplina u finalnoj potrošnji energije te smanjiti troškove proizvodnje bioplina. Dr.sc. Biljana Kulišić iz Energetskog instituta Hrvoje Požar, koji je provodio projekt u Hrvatskoj, smatra kako se s obzirom na sve obnovljive izvore energije, korištenju bioplina u Hrvatskoj od strane državnih tijela davalo najmanje pažnje. Trenutno su u pogonu kogeneracije na bioplin snage 40,73 MW, deponijskog plina snage 4,2 MW i bioplina iz mulja s pročistača otpadnih voda snage 2,5 MW. Naime, i dalje se bez poticaja ne isplati proizvoditi energija iz bioplina. Ipak, naglašava Kulišić, prema reformi sustava trgovanja emisijskim jedinicama (ETS), očekuje se da će s cijenom emisijskih jedinica od 25 EUR/t bioplin biti zanimljiviji investitorima. 
„Jednom kad isplatite investiciju kod proizvodnje bioplina i dalje postoje operativni troškovi, što je loše što se tiče financija, ali, s druge strane, dobro što se tiče većeg potencijala zapošljavanja u poljoprivredi, odnosno otvaranja novih 'zelenih' radnih mjesta“, objašnjava Kulišić. Prema tome, treba se pitati koliko se vrednuje nedostatak radnih mjesta u ruralnim područjima i smanjenje stakleničkih plinova. Kod proizvodnje bioplina, aerobnom digestijom osim bioplina nastaje i digestat – visoko vrijedno organsko gnojivo, kojem je glavna osobina zamjena gnojiva iz fosilnih izvora čime se također djeluje na smanjenje emisija stakleničkih plinova i u tom dijelu. Naime, u digestatu se tijekom 40 dana vrenja na temperaturi od oko 35°C, uništi većina korova i patogena, a hranjive tvari (dušik) budu prihvatljivije za biljke. No, kod nas je takvo gnojivo nije valorizirano i prepoznato u hrvatskom zakonodavstvu kao organsko gorivo, zbog čega predstavlja trošak, a ne dodanu vrijednost proizvođaču bioplina. Prema Zelenoj knjizi Energetske strategije Republike Hrvatske, budućnost bioplina je u biometanu. Prema ugovorenoj proizvodnji električne energije iz bioplina, do 2045. ugovorenim bioplinskim postrojenjima polako će isticati ugovori o poticajima te će njihov broj opadati u dijelu proizvodnje električne energije. Još se ne zna hoće li u nas nakon isteka poticanog perioda takva postrojenja prijeći u sustav tržišnih premija ili u proizvodnju biometana, što je dosta zabrinjavajuće, s obzirom na to da trenutačno nemamo tržišno rješenje za isplativost najskupljeg načina proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. 
Prema Zelenoj knjizi, za tržište električne energije predviđena je snaga kogeneracije na biomasu od 155 MW. Procjene su da će bioplin do 2030. godine imati tek jedva primjetan udio u prometu, i to ne ne zbog ograničenja potencijala proizvodnje već zbog nedostatka tržišta vozila na stlačeni prirodni plin koja bi bila prikladna za korištenje stlačenog biometana. Za dekarbonizaciju tržišta prirodnog plina do 2050. godine, Europska komisija je razmotrila tri smjera koji podrazumijevaju značajno različite investicijske pravce, a kojima je zajedničko da do 2030. 90% udjela čini prirodni plin i 10% obnovljivi plin: bilo biometan iz anaerobne digestije ili sintetički metan nastao procesom 'power to gas'. Za Hrvatsku bi taj udio od 10% biometana do 2030 godine značio potrebu od 9 PJ za metanom iz obnovljivih izvora, što bi značilo devet puta povećanje postojeće proizvodnje te da je to vrlo blizu gornje granice procijenjenog potencijala za biometan iz anaerobne digestije dok se potencijal sintetičkog bioplina tek treba procijeniti. Također, treba uzeti u obzir da, kad se prodaje električna energija iz bioplina, prodaje se oko trećine energije koja se proizvela jer je učinkovitost proizvodnje 30-40%, no kod biometana se može plasirati na tržište čak 98% primarne energije. 
Mogući pravci razvoja tržišta bioplina u Hrvatskoj su: mikro bioplinska postrojenja prikladna veličini hrvatskih stočarskih OPG-ova (za kapacitete 10 – 50 kW, a identificirano je 3620 takvih farmi), zajednička bioplinska postrojenja na razini općine/grada – koncept energetske zadruge, ulazak u prehrambeno prerađivačku industriju, (tvrtke iz fosilnog sektora u tržište bioplina te ostalih subjekata usluga i proizvodnje koji značajno emitiraju CO2eq – primjer je HEINEKEN) i proširenje djelatnosti i komunalnih poduzeća na energetsko-komunalna poduzeća te koncept kružne ekonomije (primjer je u Švedskoj - More Biogas Småland AB). Naime, operativni troškovi bi bili puno manji kad bi kod više mikro bioplinskih postrojenja rasprostranjenih po farmama razdvojili proizvodnju bioplina od proizvodnje energije i transportirali plin do kogeneracije ili pročistača na jednom mjestu. 

Koliko košta mikro bioplinsko postrojenje

Cijena mikro bioplinskog postrojenja je oko 10.000 EUR/kW, za snagu od 10 – 30 kW. U Hrvatskoj je 4.500 EUR/kW), a proizvede 80.000 – 240.000 kWh godišnje, uz povrat investicije 10 – 16 godina (ako se kupuje sirovina) ili 7,2 – 7,5 godina (ako se ne kupuje sirovina) i dr. Očekivani rezultati projekta su razvoj lokalnih zajednica otvaranjem novih radnih mjesta, osiguranje budućnosti poslovanja mljekarske industrije povećanjem učinkovitosti i održivosti procesa proizvodnje, kao i povećanjem prihoda, manje prehrambenog otpada, više produkata iste polazne sirovine (mlijeko), integracija prehrambenih i ne-prehrambenih materijala te smanjenje emisije CO2 (18.000 – 89.000 t CO2eq godišnje).