S 28% obnovljivaca u neposrednoj potrošnji energije Hrvatska ne stoji tako loše, ali do obvezujućeg cilja o 36,6% do 2030. teško će doći ovim uistinu prilično sporim tempom. Na mreži je trenutno više od 1.000 MW „novih“ obnovljivaca, s godišnjom proizvodnjom cca 1,7 TWh. 

Na  HOPS-ovoj listi projekata na izgradnju proizvodnih kapaciteta trenutno pretendiraju projekti snage veće od 12.000 MW, koji su u različitim fazama razvoja, mnogi nažalost, tek u mašti nerijetko nerealnih investitora. Prema realizaciji idu i neki vrlo veliki projekti sunčanih elektrana koje naprosto "gutaju prostor", koliko god je to nepopularno reći u državi koja pretendira na održivi turizam. Primjerice, SE Promina Acciona Energije, snage 150 MW na Miljevačkom platou, kada bude izgrađena, zauzet će površinu 568 nogometnih igrališta. U ekološkoj mreži Natura 2000 je 36,6% kopnenog teritorija, na kojem vrijede oštrija pravila, ali iz brojnih prmijera je vidljivo da pitanje zaštite okoliša i prostornog planiranja i dalje nije u fokusu onih koji diktiraju gospodarski razvoj. 

Struka se slaže da jedan od aspekata razvoja obnovljivaca u Hrvatskoj još uvijek nije adekvatno adresiran, a to je upotreba javnog prostora, a dijelom i problematika zaštite okoliša. Dosadašnji gospodarski razvoj RH ima karakteristike stihijskog. To nije dobro za zemlju koja pretendira na dobru kvalitetu života i zaradu od turizma, za što je nužno dobro upravljanje javnim prostorom i zaštićenim područjima kojih je puno. Prostorno planiranje prvenstveno se bori s dugim procesom izrade prostornih planova i provedbe postupka strateške procjene utjecaja na okoliš, koja je neizostavni dio tog procesa. Vijek trajanja već usvojenih planova je iznimno kratak jer razvojna dinamika i zadovoljenje ambicija traže njihovo stalno ažuriranje. 

Problematičan Državni prostorni plan

Tijekom izrade Državnog prostornog plana, trebalo bi razmotriti sve postojeće lokacije iz županijskih planova. Ako nisu pogodne za projekte OIE, uglavnom s aspekta zaštite okoliša i/ili prirode, treba ih ispustiti iz planova a neke nove lokacije treba razmotriti za uvođenje u planove. Udruženje obnovljivih izvora energije Hrvatske koje predstavlja developere, smatra da bi bilo optimalno kada bi postojala komunikacija od strane nadležnog ministarstva vezano za izradu DPP-a kako bi već u fazi prije donošenja planova bilo moguće znati koje su lokacije sporne. 

Investitorima bi već to bio signal da se u takve investicije ne upuštaju jer ni oni ne žele ulagati u projekte tamo gdje ih nije moguće realizirati. Nerijetko ih se kroz medije proziva da su tu došli nešto zaraditi. Naravno da jesu, kao i svaki poduzetnik koji ulaže i želi da mu se uloženo vrati. Investitori u OIE ulažu u sektor koji je mlad i ključan je za razvoj hrvatske energetike, gospodarstva te ostvarivanja nacionalnih i EU ciljeva. Ako neće imati mogućnost ulagati u OIE sektor u našoj zemlji - otići će ulagati u OIE sektor neke druge zemlje u kojoj su zakoni i uredbe jasni i provedivi, a administrativne procedure traju kraće. Stoga treba jasno odrediti koje investicije želimo i onda omogućiti da se one i realiziraju.“, kaže direktorica udruženja Maja Pokrovac

No, zadovoljiti uzuse zaštite okoliša u praksi nije uvijek lako kako se čini. Primjerice, prema nacrtu rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Acciona energija će za svoju veliku solarku morati izvesti cijeli niz mjera zaštite okoliša i ublažavanja utjecaja na ekološku mrežu tijekom pripreme i gradnje, a sve mjere će morati ugraditi i u Glavni projekt. Nositelj zahvata će tako morati zaobići potencijalna prebivališta šišmiša u speleološkim objektma jama Golubača, jama Keranova golubinka, jama Mostača te u drugim podzmenim objektima. 

Acciona će morati koristiti antirefleksivne slojeve na fotonaponskim modulima kako bi se izbjegao efekt vodene površina, te osigurati razmak među modulima kako bi se izbjegla kolizija ptica. Na području solarne elektrane trebat će odmah provesti dvogodišnje praćenje ciljanih vrsta ptica te pratiti stradavanje ptica. Tu je još niz drugih mjera a Ministarstvo si pridržava pravo opoziva Rješenja ako nositelj neće postupati u skladu s njim. No, bude li se u blizini gradila još neka velika fotonaponska elektrana ili vjetropark, tu je riječ o kumulativnim utjecajima, a onda investicijska priča postaje kompleksnija i skuplja. 

Prostor za razvoj obnovljivaca je konačan

Dalibor Hatić, direktor OIKON-a, tvrtke specijalizirane za usluge u zaštiti okoliša, smatra da imamo ozbiljan problem s prostorom i kumulativnim utjecajima, ali toga izgleda nismo u potpunosti svjesni. „Ako razgovaramo o raspoloživom prostoru za razvoj obnovljivih izvora, treba znati da je on konačan po svom karakteru i da ćemo prije ili kasnije iskoristiti sav prostorni kapacitet. Po mojoj procjeni to će se dogoditi vrlo brzo, jer se trenutačno razvija doista veliki broj projekata. Pitanja kumulativnog utjecaja zahvata je jedno od najvažnijih pitanja, jer se ovom analizom sagledava ne samo utjecaj jednog zahvata već utjecaj i okolnih zahvata koji ne moraju nužno biti elektroenergetski, ali također utječu na ciljeve očuvanja“, kaže Hatić. 

Kad je riječ o zaštiti, bavimo se očuvanjem stabilnosti populacija pojedinih životinjskih skupina kao što su ptice, šišmiši, velike zvijeri, ali i pojedinih zaštićenih staništa. Kod pojedinih ptica, uglavnom mesojednih (orlovi, sokolovi, jastrebovi, i sl.) i strvinara (bjeloglavi sup) zaštita je još intenzivnija i svodi se na pojedinačne jedinke jer tih ptica ima doista malo i te populacije moramo štititi vrlo pažljivo. Problem je što analiza kumulativnih utjecaja još nije metodološki normirana i obavlja se putem stručnog znanja i iskustva pojedinog eksperta koji ju provodi. To, po Hatiću, nije baš sretno rješenje jer dolazi do velike neujednačenosti u kvaliteti i opsegu obrada, a probleme izazivaju neuređeni izvori ili nedostupnost podataka u širem smislu, od informacija o planiranim zahvatima u nekom području pa sve do opažanja vrsta kojima se bavimo. 

Tu su potrebna značajna unapređenja, jer nedostaju nam karte osjetljivosti za pojedine vrste i/ili pojedine skupine vrsta. Njih je potrebno izraditi što je nemali i prilično dugotrajan posao. Npr. za kvalitetne karte je potrebno tri do četiri godine rada. Hatić kaže da bi za analizu kumulativnog utjecaja mogla značajno pomoći specijalizirana ornitološka radarska tehnologija, koja nam, na žalost, još uvijek nije dostupna u Hrvatskoj. Ipak, on misli da je organizacijskom smislu Hrvatska po pitanju okoliša i prirode spremna nositi se s izazovom prihvata novih megavata iz obnovljivaca i raspolaže znanjem i iskustvom u tim poslovima. Postoji problem raspoloživih ljudskih kapaciteta u regulatornim tijelima i kod ovlaštenika koji provode istraživanja i izrađuju okolišnu dokumentaciju što bi se moglo nadoknaditi putem različitih tehničkih rješenja.

Ovaj tekst prenesen je iz časopisa EGE 5/2021. na koji se možete pretplatiti OVDJE