Koliko je energetsko siromaštvo i dalje ozbiljan problem govori činjenica da Europi čak 54 mil. stanovnika ne mogu primjereno zagrijati svoje kućanstvo, dok je skoro 30 % Europljana energetski siromašno. Nedavna studija o malim tvrtkama u Gani pokazuje da su se zbog povremenih nestanka električne energije prihodi prepolovili, što je imalo negativan učinak na BDP te zemlje od čak 2%. U nekim afričkim zemljama, više od 80% osnovnih škola nema pristup energije. Čak 25% klinika i bolnica u 11 afričkih zemalja nemaju pristup bilo kakvom izvoru energije, dok većina ima generatore koji nisu pouzdani. Zbog takve situacije u Nigeriji svake godine umre više od 36.000 žena tijekom trudnoće ili porođaja. Većina Afrikanaca mora koristiti ogrjevno drvo za grijanje i kuhanje koje uglavnom prikupljaju žene i djeca, što traje dugo a i izloženi su različitim oblicima nasilja i zlostavljanja. Kako većina siromašnog stanovništva u Africi žive u regijama s visokim solarnim potencijalom, stoga je jedno od idealnih rješenja distribuirana proizvodnja električne energije (fotonaponski sustav). Također su i mikro-mreže odlična tehnička rješenja za područja bez pristupa energiji. Proizvodnja električne energije i vode za piće bez potrebe za povezivanje na mrežu omogućeno je inovacijom 'OffGridBox'. Mali kontejnera, neovisan o mreži, koji sadrži solarne ploče, pretvarač i bateriju, ali i paralelni sustav koji prikuplja čistu vodu. Za medicinsku skrb, koriste se prijenosne jedinice u obliku autonomnih medicinske kovčega, kojima nije potreban pristup električnoj energiji. 

Prije 50 godina, proces elektrifikacije u regijama koje još nisu priključene na elektroenergetsku mrežu bilo je moguće direktnim povezivanjem i to jedino preko komunalnih tvrtki. Danas, postoji mogućnost da banke i druge financijske ustanove daju kredite za energetsku imovinu, a zainteresirani su i za suradnju s mobilnim operaterima, radi naplate kredita. Ključ za rješavanje problema energetskog siromaštva je primjena različitih mjera identificiranih od strane stručnjaka i to zajedno i istovremeno, uz dobro ciljanu financijsku pomoć. Krajem siječnja 2018. godine Europska komisija je pokrenula Europski opservatorij za energetsko siromaštvo, platformu kojoj je cilj dostupnost informacija vezanih uz socio-ekonomske dosege energetskog siromaštva u Europi, a u sklopu projekta predložit će se mjere za borbu protiv navedenog problema. Maros Šefčović, potpredsjednik Energetske unije, istaknuo je da bi zajednička definicija za ranjive potrošače bila pogrešna, jer je energetsko siromaštvo različito za svaku državu članicu. Najvažniji odgovor na energetsko siromaštvo je energetska učinkovitost, a novi učinkovitiji uređaji također pomažu smanjiti potrošnju energije. Suradnjom države koja može podržati takav program barem neko vrijeme i komunalnih tvrtki radi nulte kamate uračunate u račune za energiju te financijskih institucija koje mogu naći primjeren financijski model s trgovcima i proizvođačima, mogu napraviti veliku razliku. Tako bi se potaknula potražnja za aparatima bijele tehnike, što će generirati više radnih mjesta, više sredstava za državni proračun i niže račune za električnu energiju. 

Uz to, neki poslovni modeli uzimaju u obzir iznajmljivanje aparata kupcima za određenu mjesečnu naknadu. Uostalom, zamjena starih žarulja s novom LED rasvjetom mogu imati značajan utjecaj na mjesečnu potrošnju električne energije u kućanstvu. To se također može napraviti s otplatom bez kamata kroz račune za energiju, a država može također pokrenuti program poticaja. Takav model je pokrenut u Indiji 2015. godine te se uštedjelo milijarde dolara zbog smanjene potrošnje energije. Isto tako, opsežan program izolacije stambenih zgrada, ne samo one na glavnim ulicama, u velikoj mjeri mogu pomoći građanima u tehničkom i financijskom smislu. Pametna brojila bi omogućila ranjivim kupcima da prate potrošnju u stvarnom vremenu, što im pomaže da razumiju osnovne mjere energetske učinkovitosti i promijene ponašanje te predvide koliki će im biti otprilike račun.U svijetu postoje ljudi koji žive na područjima koja se nalaze relativno blizu elektroenergetskoj mreži. Oni se moraju priključiti na mrežu i to pomoću socijalnih investicija, koje uključuju i distribucijske i transportne tarife za sve kupce. Isto tako, postoje mreže koje nisu priključene na glavnu elektroenergetsku mrežu. Za takve mreže su zainteresirane telekomunikacijske tvrtke, zbog čega financiranje takvih rješenja može uključivati i druge poslovne subjekte, kao strukturni fondovi i javne financije. Ugovor o opskrbi energijom trebao bi biti jednostavan kao kod ugovora s televizijskim kućama ili pretplate za mobilne telefone, što bi značajno smanjilo papirologiju. U konačnici, fleksibilnost plaćanja je nezaobilazno kod ranjivih potrošača. Tako, na primjer, imati mogućnost pregovarati za mjesečnu naknadu stanarine umjesto plaćanja računa, pomoglo bi ranjivim kupcima predvidjeti njihove rashode i smanjiti dugove. Kombinacijom navedenih primjera troškovi električne energije bi se mogli smanjiti za pola.