Odlaganje i ekološko zbrinjavanje fotonaponskih (solarnih) panela na globalnoj razini postaje sve veći problem kojim se struka za sada nedovoljno i neadekvatno bavi. Solarni paneli sadrže karcinogeni kadmij i živu koji ne mogu biti uklonjeni bez da se panel slomi, a životni vijek im je barem 25 godina. Zbog tih razloga smatra se da je cijeli solarni panel opasni otpad. „Gotovo 90% fotonaponskih modula napravljeno je od stakla ali to staklo zbog nečistoća ne može biti reciklirano. Staklo je najčešće onečišćeno plastikom, živom, kadmijem i antimonom“, upozorava prof. Dustin Mulvaney s ekoloških studija Sveučilišta San Jose u SAD-u. Globalno tržište fotonaponskih panela raste posljednjih 10 godina, a ono što je instalirano do sada u otpadu će završiti za cca. 20 godina ili kasnije. Riječ je o ekološkom problemu koji će doslovce eksplodirati za dva do tri desetljeća jer je riječ o velikoj količini opasnog otpada kojeg neće biti jednostavno reciklirati. Međunarodna agencija za obnovljive izvore IRENA u suradnji s udrugom proizvođača panela 2016. je procijenila da će samo te godine u svijetu nastati 250.000 tona otpadnih solarnih panela te je iznijela procjenu da će do 2050. godine ta količina porasti na 78 milijuna tona. To je prva takva procjena napravljena u svijetu. Primjerice, samo u SAD-u 2017. instalirano je 10,6 GW novih kapaciteta u solaru, a ako se uzme prosjek od 300 W to znači da je instalirano 35,3 milijuna novih panela. Što učiniti s takvim opasnim otpadom polako počinje zabrinjavati industriju koja za to trenutno još ne traži rješenje već sporadično skladišti takav otpad sve dok se ne ustanovi program njegove reciklaže. 

Problem je u budućnosti, ali ona neminovno dolazi. Solarni paneli sada uglavnom završavaju na običnom otpadu jer sustavna reciklaža te vrste otpada još nije uspostavljena nigdje u svijetu. Renomirani stručnjaci iz industrije i znanosti upozoravaju da solarni moduli izloženi kiši i drugim teškim oborinama i snažnim vjetrovima lome panele, a to u kontaktu s kišom za razliku od prijašnjih uvjerenja, ipak može dovesti do ispiranja teških metala u tlo. Toga su svjesni i ekološki aktivisti koji sve više negoduju kod postavljanja velikih solarnih elektrana. Postoji presedan za te brige – tornado je 2015. slomio 200.000 solarnih panela na solarnoj elektrani Desert Sunlight u južnoj Kaliforniji. „Svi solarni moduli koji su bili slomljeni u male komadiće morali su biti pokupljeni s tla zajedno s tlom i komadićima kamenja pa je u tvornicu na reciklažu došao otpad kojeg nije bilo moguće obraditi. Slomljeni su bili fotonaponski paneli na bazi kadmija koji su pali na testovima na opasni otpad pa su morali biti obrađeni u postrojenju za obradu opasnog otpada. Ipak, 70% modula na kraju je reciklirano u nove materijale“, kazao je Mulvaney. Činjenica da se kadmij može isprati sa solarnih panela kišom sve više zabrinjava ekološke aktiviste u predjelima gdje postoji namjera gradnje velikih solarnih elektrana koje bi mogle biti izložene ekstremnim vremenskim uvjetima kao što su tornada i uragani koji trgaju panele. 

Primjerice, uragan Maria u Pureto Ricu prošlog listopada uništio je glavninu panela na drugoj najvećoj solarnoj elektrani u toj zemlji. Većina stručnjaka smatra da je recikliranje panela obavezno, no problem je što je trošak reciklaže veći od troška proizvodnje novih panela. Kineski proizvođači kažu da kada bi se paneli reciklirani „po pravilima“ njihov bi proizvod bio skuplji nego sirovi materijali. Mala potražnja za otpadcima i visoki troškovi radne snage za rastavljanje aluminijskih okvira i ostalih komponenti teško će biti profitabilan posao osim ako proizvođači panela ne budu opterećeni troškovima za reciklažu, što će poskupiti sam proizvod, već su izračunali u Japanu. Kada bi svi solarni paneli do 2050. bili u potpunosti reciklirani, donijeli bi novu vrijednost od 15 milijardi USD. Mana te procjene je što nije tu brojku stavila u korelaciju s isplativošću proizvodnje novih panela, iako je poznato da su rijetki metali dugoročno ograničavajući faktor za rast odnosno trošak proizvodnje fotonaponskih panela. 2012. američki Firs Solar započeo je stavljati dio prihoda u fond za dugoročno zbrinjavanje otpada, a država Washington prošle je godine postala prva američka savezna država koja od proizvođača zahtjeva da obavezno izgrade pogon za reciklažu, no zakonodavstvo ne traži od njih da se uplaćuje naknada u te svrhe. No, problem nastaje kada tvrtke bankrotiraju – 2016. sedam tvrtki za proizvodnju panela u svijetu otišlo je u stečaj, a u tom slučaju buduća reciklaža pada na teret poreznih obveznika. Bogatije države s tim se mogu nositi, ali ne i siromašne. Zbog rupa u zakonodavstvu (WEEE direktiva za električni i elektronički otpad) solarni paneli završavaju najčešće kao elektronički otpad. Treba znati da 70% tako prikupljenog otpada završava na neprijavljenim i nepoznatim destinacijama, konstatira se u UN-ovom okolišnom programu. Već sada mnoge zajednice u Gani, Nigeriji, Vijetnamu, Bangladešu i Pakistanu već žive blizu ogromnih svjetskih deponija elektroničkog otpada koji snažno zagađuje i zrak i tlo i pitku vodu koje je ionako malo.