Litij i kobalt su ključne komponente proizvoda suvremene visoke tehnologije, među kojima su svakako litij-ionske baterije koje imaju široku i važnu primjenu u današnjem svijetu. Između ostalog, na njima se zasniva i razvoj važnih industrija poput automobilske (električni i hibridni auti), telekomunikacijske industrije, vojne industrije ili industrije obnovljive energije. Litij je relativno rijedak metal, ali je geografski rasprostranjen u svijetu. Najveća ležišta rude litija su u Čileu, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u. Kobalt je metal koji se iznimno nalazi u čistom obliku, većinom se nalazi u mnogim drugim rudama, ali su njegove količine zapravo vrlo male tako da je i on rijedak. Dokazane svjetske rezerve kobalta iznose oko 25 milijuna tona i najveća nalazišta kobalta nalaze se u Demokratskoj Republici Kongo i Zambiji, gdje se on javlja zajedno s bakrom, a osim toga kobalta u većim količinama ima i u Kanadi, Maroku, Kubi, Rusiji, Australiji i SAD-u. 

Njemački znanstvenici C. Vaalma, D. Buchholz, M. Weil i S. Passerini sa svojim suradnicima s njemačkog instituta Helmholtz Institute Ulm (HIU) i istraživačkog sveučilišta Karlsruhe Institute of Technology (KIT) zajednički upozoravaju da bi, ako se nastavi sadašnja razina potražnje za tim metalima, do 2050. moglo doći do nestašice oba navedena metala, ali zbog različitih razloga. Prema njima, rizik za buduću proizvodnju litija vezan je više uz geografsku rasprostranjenost nalazišta i proizvodnje litija, a manje uz veličinu njegovih rezervi. U njihovim prognostičkim scenarijima, svjetske rezerve litija bi trebale biti dostatne za zadovoljenje potražnje, ali će zadovoljavanje povećane potražnje zahtijevati i značajno povećanje proizvodnje litija, moguće i više od deset puta u odnosu na današnju proizvodnju. Pitanje je koliko će to biti moguće na danas postojećim proizvodnim lokacijama. S druge strane, prognoze za potrošnju i proizvodnju kobalta ukazuju na neke druge probleme. Veće korištenje postojećih nikal-kobaltnih katodnih smjesa dovest će do visoke potrošnje kobalta u industriji baterija. Već sada proizvodnja baterija čini 50% ukupne potrošnje kobalta. Ako se uzme u obzir predviđen rast proizvodnje velikih baterija potrebnih za vozila i malih baterija za razne mobilne uređaje, izlazi da će do 2050. samo za baterije trebati dva puta više kobalta od sada poznatih svjetskih rezervi. Stoga se ubuduće mogu očekivati ozbiljne poteškoće u zadovoljavanju potražnje za litijem i kobaltom. Kod litija će usko grlo u opskrbi tržišta predstavljati relativno mali broj proizvodnih lokacija koje će morati značajno povećati proizvodnju, dok će u slučaju kobalta rizik predstavljati premale rezerve. 

U oba slučaja zajedno sa nestašicama litija i kobalta može se očekivati i sasvim izvjesni veliki rast njihovih cijena, navode njemački znanstvenici. Nema boljeg dokaza za to od rasta cijene kobalta od više od 120% tijekom razdoblja od samo jedne godine (od 2016. do 2017.) i to samo zbog povećane tržišne potražnje. A dodatni problem stvara još i činjenica da je veliki dio postojeće proizvodnje litija i kobalta geografski koncentriran u nekoliko zemalja s većim ili manjim političkim nestabilnostima koje također mogu utjecati na izazivanje nestašice i rast njihovih cijena. Zbog izbjegavanja tih rizika povezanih s budućom opskrbom litija i kobalta nužno je razvijati inovativne tehnologije za proizvodnju novih vrsta visoko-energetskih baterija za potrebe električnih auta i drugih uređaja visoke tehnologije u kojima će litij i kobalt biti zamijenjeni drugim materijalima. U tom smislu već se radi na tehnologijama koje bi umjesto litija i kobalta dobivenih izravno iz rudnika koristile npr. reciklirane metale. U svakom slučaju, ako se žele ispuniti ambiciozni ciljevi koje je politika deklarirala vezano za klimatske promjene, kao što su oni o napuštanju konvencionalnih auta na pogon fosilnim gorivima, značajnom povećanju korištenja energije iz obnovljivih izvora, razvoju pametnih gradova i energetskih mreža i slično, nužno je koristiti novu tehnologiju za proizvodnju baterija koja bi koristila jeftine, dostupne i ne-toksične komponente. 

Njemački znanstvenici objavili su svoje prognostičke izračune u časopisu Nature Reviews Materials. Njihova su istraživanja usmjerena prema zamjeni litija i kobalta u proizvodnji baterija drugim elementima koji su značajno dostupniji u prirodi. Radi se o početku razvoja natrij-ionskih baterija, magnezij-ionskih baterija te nekih drugih vrsta baterija čije su komponente lako dostupne. Gledano sa strane, čini se da je to jedan od ispravnih puteva za traženje rješenja ove potencijalne krize koja je pred nama. Naravno, kad se povede rasprava hoće li uskoro nestati litija i kobalta i što će se tada dogoditi s našom tehničkom civilizacijom, vrijedi se prisjetiti već naučene lekcije s naftom. Slične prognoze su se pojavljivale i u njezinom slučaju oko ključnog pitanja je li naftni vrhunac već prošao i slijedi li nam velika nestašica nafte. Te su prognoze također bile zasnovane na valjanim i tada poznatim pokazateljima. Međutim, zasigurno i zbog takvih upozorenja, razvoj tehnologije proizvodnje nafte doveo je do novih metoda koje su omogućile učinkovitije iskorištavanje postojećih naftnih polja kao i korištenje novih izvora nafte poput naftnih škriljaca i pijesaka. Takve metode, čak i uz povećani rast svjetske potrošnje nafte, za nekoliko desetljeća su ne samo otklonile strahove da će nafte nestati nego su dovele i do pada cijena nafte. Stoga se može opravdano očekivati da bi neka buduća otkrića novih rezervi litija i kobalta mogla umanjiti rizik njihovog potpunog nestanka, ali i još važnije, da će razvoj novih tehnologija omogućiti zamjenu tih metala u baterijama kao i u drugim uređajima visoke tehnologije. Uglavnom, svijet ipak neće stati ako nestane litija i kobalta! Ipak, budući da se litij osim u tehnološke svrhe koristi i kao važan lijek u medicini, za psihičke bolesti, treba se nadati će ga nakon svih proizvedenih baterija, mobitela, turbina za vjetar, raketa i slično, ostati dovoljno barem za liječenje.