Može li nešto više od 1000 kuna izdvajanja po stanovniku u godinu dana spasiti građane od divljanja cijena energije na tržištima? Jesu li Vladine mjere kvalitetne i hoće li smanjiti inflacijski val koji zapljuskuje cijelo gospodarstvo i je li trebalo drugačije, bez mogućeg žrtvovanja HEP-a

Visoke cijene energije veliki su generator inflacije, a Vladine mjere u vrijednosti gotovo 5 milijardi kuna donekle će ublažiti pritisak, prije svega na građane, dok poduzeća ostaju više ili manje izložena tržištu, ovisno o tome koliko energije troše i kako je nabavljaju. Iako pozdravljaju napore države i ocjenjuju ih djelomično pogođenima, ekonomisti i energetski stručnjaci upozoravaju da problem nije sustavno rješavan te da ni Vladine mjere nikoga neće spasiti od energetskog siromaštva. Hrvatska je, zahvaljujući dominantnom položaju Hrvatske elektroprivrede na tržištu električne energije i od 1. travnja subvencioniranim cijenama plina za kućanstva, građane do sada zaštitila od ogromnog rasta cijene energenata koje su zbog rata u Ukrajini za sada u kontinuiranom porastu. 

Znatan utjecaj na inflaciju
Gospodarstvo je pak već mjesecima izloženo porastu cijena električne energije i plina pa vrijedi primijetiti da je Hrvatska među posljednjim zemljama u Europskoj uniji konačno odlučila nešto poduzeti. Cijene energije u Hrvatskoj, prema izračunima Državnog zavoda za statistiku, imaju umjeren ponder u inflaciji od 15%, ali zbog velike varijabilnosti cijene energenata danas imaju dvostruko veću važnost na ukupna kretanja inflacije. Tako se može govoriti o čak 30%-tnoj varijabilnosti inflacije. 

Od ekonomskih posljedica visoke inflacije na gospodarstvo i standard građana treba strahovati, jer njih već mjesecima osjećamo, iako država uglavnom pasivno promatra. Kućanstva i poduzeća su u Hrvatskoj već podnijela znatan teret rasta cijena, ne samo energenata. Stječe se dojam da se reagira tek onda kada se pokaže prijetnja državnom proračunu, odnosno onima koji pune taj proračun. Činjenica da se mjera rasterećenja poreza na dodanu vrijednost za opskrbu električnom energijom i plinom donosi u proljeće, znači da će efekt smanjenja iznosa PDV-a na opskrbu energentima na državni proračun biti znatno manji nego da se mjera donijela tijekom zime,” kaže dr. sc. Mihaela Grubišić Šeba, dipl. oec., financijska analitičarka iz tvrtke BizVision. Ona zaključuje i da mjere djeluju kao zakašnjelo gašenje požara na krivim mjestima te ih sumira u ‘premalo i prekasno’, jer je to u prosjeku nešto malo više od 1000 kuna po stanovniku. 

Mračna budućnost

Kakva je budućnost, jer je sada posve jasno da će se povišene cijene energije zadržati i 2023. godine. U vezi s time dr. Šeba nije optimistična. “Povišene cijene zadržat će se dok god je geopolitička situacija nestabilna. Neizravne prijetnje opskrbe Europe plinom nisu novost, stoga Europa već godinama nastoji tome doskočiti intenzivnim ulaganjima u obnovljive izvore energije. Kratkoročno se nikada nije moglo napraviti puno - to obično znači ograničenje rasta cijena na određeni rok, transfer, odnosno pomoć iz državnog proračuna ugroženima. No, jednom kada se rast, odnosno divljanje cijena smiri, uspostavljaju se nove razine cijena, koje su veće od onih prije. Dohoci u pravilu kasne i događa se pad životnog standarda stanovništva i sve veće materijalno raslojavanje između bogatih i siromašnih građana. Jedino rješenje je dugoročno odgovorna politika koja vodi računa ne samo o makroekonomskim ravnotežama, već i o standardu građana i o cijeni uspostavljanja makroekonomskih ravnoteža za građane. Mala smo zemlja i valjda smo shvatili da otvorenost zemlje ne znači i ovisnost o uvozu, već da i u onim relativno dobrim vremenima treba raditi na tome da se loša vremena mogu izdržati bez previše žrtava. Tome nas, nažalost, nije naučila kriza 2008. godine, nadajmo se da ova hoće,” ističe. 

Nipošto bez intervencije
Prodekan za znanost Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Saša Žiković kaže da su Vladine mjere dobre u pogledu toga da su jednostavne, jasne i brzo provedive. “Izostanak intervencije države doveo bi do ozbiljne situacije za hrvatske proizvođače, slabljenja konkurentnosti, lošije vanjskotrgovinske bilance, gubitka radnih mjesta te manjih ulaganja tvrtki čije poslovanje ovisi o cijenama energije. Protivnici intervencionizma reći će nije dobro da se država miješa u gospodarstvo, treba održati slobodno tržište itd., ali realnost je da sve države podržavaju svoja gospodarstva i, ako mi to ne bi učinili, izgubili smo u startu,” ističe prof. Žiković i napominje kako je pozitivno to što je Vlada uključila potpore za trošak plina poduzećima jer onima koji su u sustavu PDV-a smanjenje tog poreza ne znači ništa. Uz to, naglašava i da bi se politika mnogo više trebala fokusirati na pomaganje gospodarstvu, a ne građanstvu, jer s uništenim gospodarstvom nijedna razina vaučera i socijalnih transfera neće pomoći. Jedino što će građanima dugoročno pomoći je snažno gospodarstvo, a ne vaučeri i razni oblici socijalne pomoći, što se očito voli zaboravljati. Potpore kakve se daju u Hrvatskoj desetljećima su selektivne i ne utječu na poboljšanje standarda i kvalitete života svih građana. 

Vaučeri za električnu energiju na razini 200 kuna uvedeni su 2015. godine, a stručnjaci upozoravaju da nije poznat učinak naknade, s obzirom na to da se ni u jednom trenutku nije izradila analiza njezine učinkovitosti. Vlada je sada najavila povećanje visine i obuhvata vaučera te donekle veći krug korisnika. “Vlada je još jednom uspjela zanemariti kategoriju energetski siromašnih kućanstava koja nisu i ne moraju nužno korespondirati s kategorijom ugroženih kupaca energenata i još je jednom predstavila mjere koje, ako je suditi po dosadašnjem stanju, nisu dovoljne da zaista pomognu ni ugroženim kupcima energenata niti onima u riziku od energetskog siromaštva. Ta naknada ne obuhvaća cjelokupnu kategoriju građana kojima je potrebna pomoć s podmirivanjem energetskih potreba, s obzirom da se energetsko siromaštvo ne smije izjednačavati isključivo sa socijalnom kategorijom,” kaže Anamari Majdandžić, mag. oecol. iz Društva za oblikovanje održivog razvoja

Ovaj tekst isječak je iz većeg cjelovitog teksta objavljenog u novom broju časopisa EGE 2/2022. Napominjemo da je tekst objavljen prije rata u Ukrajini, koji je geopolitički i ekonomski "gamechanger" kakvog nije bilo od Drugog svjetskog rata.