Već 2. kolovoza ove je godine, najranije otkako
se provode mjerenja ekološkog duga, čovječanstvo iskoristilo godišnje resurse prirode.
Porazni su to rezultati koje je predstavila
Mreža
za globalni ekološki otisak (GFN), međunarodna
istraživačka organizacija koja je prva uvela metodu
izračuna ekološkog duga. Emisije ugljičnog
dioksida najbrže su rastući čimbenik prekomjerne
potrošnje i ugljični otisak čovječanstva sada
čini 60% potražnje čovječanstva od prirode. Dan
ekološkog duga označava datum kada godišnja
potražnja čovječanstva prema prirodi premašuje
ono što Zemlja može regenerirati u toj godini.
Na žalost, taj se datum pomaknuo s kraja rujna
(kada je bio 1997.) na 2. kolovoza u ovoj godini,
najranije otkako je svijet prvi put ušao u ekološki
dug početkom sedamdesetih godina prošlog
stoljeća. Čovječanstvo danas koristi resurse čak 1,7
puta brže nego što se ekosustavi mogu regenerirati - to su činjenice o kojima treba ozbiljno razmisliti
i adekvatno reagirati.
Više informacija o svemu stoga su pružili
predstavnici organizacije World Wilde Fund for
Nature (WWF), jedne od vodećih svjetskih organizacija
za zaštitu prirode. Za početak, treba reći što je ekološki otisak. Kako je pojasnila Irma Popović Dujmović,
koordinatorica projekata WWF Adria, regionalne
podružnice WWF-a, ekološki otisak predstavlja
zbroj svih ‘ekoloških usluga’ koje ljudi ‘zahtijevaju’
od određenog prostora. On podrazumijeva
biološki obradive površine (ili biokapacitet) potrebne
za usjeve, pašnjake, naseljena područja,ribolovna i šumska područja, ali površine šume
koja je potrebna kako bi se apsorbirale emisije
CO2 koje ocean nije apsorbirao. Mjerenja ekološkog
otiska se provode posljednjih 40-ak godina
na inicijativu GFN-a. U razdoblju od 40 godina,
pritisak čovječanstva na planet je postao znatno veći negoli priroda može obnoviti pa bi bila potrebna
čak 1,7 Zemlja kako bi se stvorili resursi
neophodni za trenutačnu potrošnju!
“To znači da šume krčimo brže negoli stabla uspiju
ponovno narasti, pitku vodu trošimo brže negoli
se zalihe mogu obnoviti, a CO2 ispuštamo brže od
prirodnih procesa njegova skladištenja u biomasu
ili more. Glavni krivac za ovaj rastući ekološki otisak
u posljednjih pedeset godina su emisije ugljičnog
dioksida nastale uslijed uporabe fosilnih goriva.
Godine 1961. emisije CO2 su predstavljale 36% našeg
ekološkog otiska, dok je 2010. taj broj skočio na
53%,” pojasnila je Popović Dujmović.
Uz to, ona dodaje kako troškovi tog globalnog
ekološkog prekomjernog trošenja postaju
sve očitiji diljem svijeta, u obliku nestajanja šuma,
suša, oskudice vodom, erozije tla, gubitka biološke
raznolikosti i nakupljanja CO2 u atmosferi.
Takvo ponašanje prema resursima Zemlje, bez
kojih život na njoj nije moguć - pa se slobodno
može reći da čovjek uništava svoj dom, ima višestruke
posljedice. One se prije svega očituju u
smanjenju zaliha prirodnih resursa i gomilanja
otpada brže nego što se on može apsorbirati ili
reciklirati, kao što je slučaj s rastućom količinom
CO2 u atmosferi.
“U WWF-u nastojimo pridonijeti
tome sprječavajući uništavanje prirodnih rijeka,
unaprjeđujući rad zaštićenih područja, potencirajući
dobro gospodarenje šumama i promovirajući održive proizvode iz ribarstva te općenito promovirajući
održiv način života. Ostale organizacije
se fokusiraju na problem otpada, otpadne hrane,
proizvodnju i korištenje električne energije, održivu
poljoprivrednu praksu i sl., a sve u cilju smanjenja
ekološkog otiska i vraćanje potražnje ljudi u okvire
jednog planeta”
objašnjava gđa. Popović Dujmović. Iko neki možda misle drugačije, rezultati za Hrvatsku su loši i zabrinjavajući.
Kako ističe Popović Dujmović,
Hrvatska kao razmjerno razvijena zemlja sama
po sebi ima dosta velik ekološki otisak jer troši
resurse 2,2 planeta. Doduše, veću vrijednost
ima Slovenija, dok ostale zemlje u okruženju
imaju značajno manji ugljični otisak.
“Dakle, to
nam govori da Hrvatska ima malo prirodnih resursa,
a potražnja ljudi je velika, za razliku od Bosne i
Hercegovine, koja ima manji broj stanovnika, slabije
je razvijena zemlja te je tako i potražnja za resursima
manja. Hrvatski ekološki otisak najviše čini CO2,
što nam govori da je pretežna upotreba fosilnih goriva
kao energenta (u prometu, industriji i proizvodnji
struje) i tu je prostor za promjenu trenda na bolje,
tako da se krene sa smanjivanjem korištenja fosilnih
goriva,” istaknula je ona. Izvještaj o stanju planeta iz 2016. godine iznosi
alarmantne podatke o drastičnom smanjenju
svjetske bioraznolikosti što ima dalekosežne posljedice.
Postavlja se pitanje: mogu li mjere zaštite
koje se provode zaustaviti ili barem smanjiti
takve negativne trendove?
Stručnjaci i ekolozi okupljeni u WWF-u smatraju
kako negativne trendove nije tako lako
zaustaviti, pogotovo s aspekta ljudi koji žive od
tih prirodnih resursa. S aspekta multinacionalnih
tvrtki koje stvaraju ekstraprofite na tim istim ili
sličnim resursima opet je to teško riješiti. Dakle,
nužna je opća suglasnost i prihvaćanje problema,
kako bi svi zajedno krenuli u rješavanje i smanjenje
pritiska, smatraju WWF. “Na žalost, neke vrste
nestaju, neke će još nestati, dok se ljudi ne zabrinu
i krenu mijenjati negativni trend. Promjene se najbrže
događaju kada čovjek osjeti negativne učinke
na vlastitoj koži, onda je spreman na promjene, ali
često je onda prekasno za neke vrste. Dakle, globalno,
ali i pojedinačno, bi trebalo smanjiti apetite,
ne trčati za brzom zaradom ili ekstraprofitima, već
treba postati svjestan ograničenosti svih prirodnih
resursa pa tako i biljaka i životinja. Da bi nama život
bio ljepši, ugodniji i kvalitetniji, trebamo se itekako
brinuti za svoje životno okruženje,” zaključuje Irma Popović Dujmović.