Već 2. kolovoza ove je godine, najranije otkako se provode mjerenja ekološkog duga, čovječanstvo iskoristilo godišnje resurse prirode. Porazni su to rezultati koje je predstavila Mreža za globalni ekološki otisak (GFN), međunarodna istraživačka organizacija koja je prva uvela metodu izračuna ekološkog duga. Emisije ugljičnog dioksida najbrže su rastući čimbenik prekomjerne potrošnje i ugljični otisak čovječanstva sada čini 60% potražnje čovječanstva od prirode. Dan ekološkog duga označava datum kada godišnja potražnja čovječanstva prema prirodi premašuje ono što Zemlja može regenerirati u toj godini. Na žalost, taj se datum pomaknuo s kraja rujna (kada je bio 1997.) na 2. kolovoza u ovoj godini, najranije otkako je svijet prvi put ušao u ekološki dug početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Čovječanstvo danas koristi resurse čak 1,7 puta brže nego što se ekosustavi mogu regenerirati - to su činjenice o kojima treba ozbiljno razmisliti i adekvatno reagirati. Više informacija o svemu stoga su pružili predstavnici organizacije World Wilde Fund for Nature (WWF), jedne od vodećih svjetskih organizacija za zaštitu prirode. Za početak, treba reći što je ekološki otisak. Kako je pojasnila Irma Popović Dujmović, koordinatorica projekata WWF Adria, regionalne podružnice WWF-a, ekološki otisak predstavlja zbroj svih ‘ekoloških usluga’ koje ljudi ‘zahtijevaju’ od određenog prostora. On podrazumijeva biološki obradive površine (ili biokapacitet) potrebne za usjeve, pašnjake, naseljena područja,ribolovna i šumska područja, ali površine šume koja je potrebna kako bi se apsorbirale emisije CO2 koje ocean nije apsorbirao. Mjerenja ekološkog otiska se provode posljednjih 40-ak godina na inicijativu GFN-a. U razdoblju od 40 godina, pritisak čovječanstva na planet je postao znatno veći negoli priroda može obnoviti pa bi bila potrebna čak 1,7 Zemlja kako bi se stvorili resursi neophodni za trenutačnu potrošnju! 
“To znači da šume krčimo brže negoli stabla uspiju ponovno narasti, pitku vodu trošimo brže negoli se zalihe mogu obnoviti, a CO2 ispuštamo brže od prirodnih procesa njegova skladištenja u biomasu ili more. Glavni krivac za ovaj rastući ekološki otisak u posljednjih pedeset godina su emisije ugljičnog dioksida nastale uslijed uporabe fosilnih goriva. Godine 1961. emisije CO2 su predstavljale 36% našeg ekološkog otiska, dok je 2010. taj broj skočio na 53%,” pojasnila je Popović Dujmović. Uz to, ona dodaje kako troškovi tog globalnog ekološkog prekomjernog trošenja postaju sve očitiji diljem svijeta, u obliku nestajanja šuma, suša, oskudice vodom, erozije tla, gubitka biološke raznolikosti i nakupljanja CO2 u atmosferi. Takvo ponašanje prema resursima Zemlje, bez kojih život na njoj nije moguć - pa se slobodno može reći da čovjek uništava svoj dom, ima višestruke posljedice. One se prije svega očituju u smanjenju zaliha prirodnih resursa i gomilanja otpada brže nego što se on može apsorbirati ili reciklirati, kao što je slučaj s rastućom količinom CO2 u atmosferi. 
“U WWF-u nastojimo pridonijeti tome sprječavajući uništavanje prirodnih rijeka, unaprjeđujući rad zaštićenih područja, potencirajući dobro gospodarenje šumama i promovirajući održive proizvode iz ribarstva te općenito promovirajući održiv način života. Ostale organizacije se fokusiraju na problem otpada, otpadne hrane, proizvodnju i korištenje električne energije, održivu poljoprivrednu praksu i sl., a sve u cilju smanjenja ekološkog otiska i vraćanje potražnje ljudi u okvire jednog planeta” objašnjava gđa. Popović Dujmović. Iko neki možda misle drugačije, rezultati za Hrvatsku su loši i zabrinjavajući. Kako ističe Popović Dujmović, Hrvatska kao razmjerno razvijena zemlja sama po sebi ima dosta velik ekološki otisak jer troši resurse 2,2 planeta. Doduše, veću vrijednost ima Slovenija, dok ostale zemlje u okruženju imaju značajno manji ugljični otisak. 

“Dakle, to nam govori da Hrvatska ima malo prirodnih resursa, a potražnja ljudi je velika, za razliku od Bosne i Hercegovine, koja ima manji broj stanovnika, slabije je razvijena zemlja te je tako i potražnja za resursima manja. Hrvatski ekološki otisak najviše čini CO2, što nam govori da je pretežna upotreba fosilnih goriva kao energenta (u prometu, industriji i proizvodnji struje) i tu je prostor za promjenu trenda na bolje, tako da se krene sa smanjivanjem korištenja fosilnih goriva,” istaknula je ona. Izvještaj o stanju planeta iz 2016. godine iznosi alarmantne podatke o drastičnom smanjenju svjetske bioraznolikosti što ima dalekosežne posljedice. Postavlja se pitanje: mogu li mjere zaštite koje se provode zaustaviti ili barem smanjiti takve negativne trendove? Stručnjaci i ekolozi okupljeni u WWF-u smatraju kako negativne trendove nije tako lako zaustaviti, pogotovo s aspekta ljudi koji žive od tih prirodnih resursa. S aspekta multinacionalnih tvrtki koje stvaraju ekstraprofite na tim istim ili sličnim resursima opet je to teško riješiti. Dakle, nužna je opća suglasnost i prihvaćanje problema, kako bi svi zajedno krenuli u rješavanje i smanjenje pritiska, smatraju WWF. “Na žalost, neke vrste nestaju, neke će još nestati, dok se ljudi ne zabrinu i krenu mijenjati negativni trend. Promjene se najbrže događaju kada čovjek osjeti negativne učinke na vlastitoj koži, onda je spreman na promjene, ali često je onda prekasno za neke vrste. Dakle, globalno, ali i pojedinačno, bi trebalo smanjiti apetite, ne trčati za brzom zaradom ili ekstraprofitima, već treba postati svjestan ograničenosti svih prirodnih resursa pa tako i biljaka i životinja. Da bi nama život bio ljepši, ugodniji i kvalitetniji, trebamo se itekako brinuti za svoje životno okruženje,” zaključuje Irma Popović Dujmović.