U Parku prirode Telašćica jasno se može vidjeti do kojih apsurda dolazi kada se poticaji za nabavu električnih vozila dijele nekritički. Na prvi pogled sve je idilično: za prijevoz posjetitelja od parkirališta do jezera Mir koriste se električna vozila kakva se inače koriste za prijevoz po terenima za golf. Kako je na samim vozilima istaknuto, nabavljena su uz poticaje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, najvjerojatnije na nekom od proteklih natječaja za nabavu takvih vozila. No, ono što očito nitko pri prijavi na natječaj nije istaknuo, a ni što se vjerojatno na takvom natječaju nije provjeravalo jer to isto tako vrlo vjerojatno nije ni predviđeno uvjetima natječaja je način na koji će se takva vozila puniti.


Ekološki, nipošto. Hrvatski apsurdno, svakako.

Bilo bi logično da se takva vozila pune električnom energijom iz javne elektroenergetske mreže ili možda iz vlastite sunčane elektrane. No, do zgrada Javne ustanove PP Telašćica u uvali Mir nije provedena elektroenergetska mreža (tko zna, možda baš zbog uvjeta zašite u Parku prirode), a za postavljanje sunčane elektrane zbog prostornih ograničenja (šuma, neizloženost Suncu dobar dio dana) očito nema mogućnosti. 

E, pa kako onda puniti baterije električna vozila? Naravno, radom benzinskog ili dizelskog agregata usred parka prirode. Da sve bude još neekološkije, to se gorivo (dizelsko ili benzinsko, svejedno) do spremnika mora dovesti cisternom (s dizelskim motorom, dakako) kroz cijeli park prirode!