Opskrbljivači energijom, koji su ujedno obveznici ušteda mjera u energetskoj učinkovitosti u prilično su teškom položaju, jer glavnina nije provodila mjere energetskih ušteda, ili ih nije provela dovoljno.  Zbog toga bi morali platiti nevjerojatnih 754,88 mil. kn u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Država je to uzela u obzir i odlučila im je izaći u susret, jer bi u protivnom neki ostali bez dobiti u osnovnom poslovanju pa čak i potonuli u gubitke. 

Shema za gubitak

Riječ je o takozvanim shemama obveznih ušteda, koji od opskrbljivača energijom (plin, struja, električna energija, naftni derivati) traži da provode mjere uštede na krajnjoj potrošnji - drugim riječima da njihovi krajnji kupci štede na energiji od čije prodaje zapravo žive. Koje im se mjere priznaju kao uštede utvrđuje posebni Pravilnik za mjerenje i verifikaciju ušteda, kojeg bi trebalo dopunjavati jer je zastario. Da pojasnimo, kad je riječ o naftnim derivatima priznate uštede se npr. postižu primješavanjem bigoriva, a opskrbljivači struje ili plina npr. uštede postižu dijeljenjem štednih žarulja, energetski učinkovitijih kućanskih aparata, pa sve do pružanja kompleksnijih ESCO ušteda svojim klijentima, odnosno kroz energetske obnove. Situacija oko shema obveznih ušteda vrlo je teška i već duže od godinu dana jedna je od najvećih briga s kojima se susreću opskrbljivači energijom kojima će zapravo biti razrezane kazne.

Prvi na udaru

Država će ipak olakšati svima koji u prethodnim godinama nisu uštedili dovoljno energije. Naime, upravo se zatvara javno savjetovanje za izmjene Zakona o energetskoj učinkovitosti a prvi na udaru za obveze iz 2019. su oni koji su 2017. krajnjim kupcima isporučili više od 300 GWh energije. Takvih je 25 u Hrvatskoj i njima bi Ministarstvo energetike i zaštite okoliša trebalo izdati rješenje o obveznim uštedama ali tek kada predoče dokaze o uštedama, za što im se rok produžava s 1. ožujka na kraj svibnja. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost javno je lani objavio troškove ulaganja u alternativne mjere po ušteđenom kWh energije od dosta visokih 2,19 kn/kWh, a to se uglavnom temelji na ulaganju u energetsku učinkovitost u graditeljstvu, koja ima vijek od 25 godina i financijski je najintenzivnija. 

Umanjenje

S obzirom da bi taj visoki trošak pokopao poslovanje energetskih tvrtki zato sada država izmjenama Zakona predlaže umanjenje od 50% iznosa za troškove ulaganja po ušteđenom kWh s 2,19 kn/kWh na 1,1 kn/kWh za onaj dio neostvarenih ušteda podložan plaćanju za neispunjnu obvezu uštede energije. Dakle, prođe li ovaj nacrt, obveznici će platiti 377 mil kn umjesto 754 mil. kn. No, to je i dalje jako velika suma s kojom baš nitko nije zadovoljan. 

Neslužbeno doznajemo da obveznici smatraju da je država odabrala pogrešan i prekompliciran model za uštede, kojeg će biti iznimno zahtjevno provesti i verificirati s obzirom na kompleksnost materije i količinu dokumentacije koju će opskrbljivači dostaviti. Primjerice, svatko tko je svom kupcu donirao štednu žarulju ili mu dao popust na klima uređaj za to će morati imati papirnati dokaz. Oni koji su ušli u projekte energetske obnove u kojima je sudjelovao Fond trebat će se pak s državom natezati koliko uštede da se pripiše njima a koliko državi koja je također financirala projekt. 

Evidentna nepravda

U posebno teškoj situaciji naći će se distributeri/opskrbljivači plina i struje jer im se prema trenutnom Pravilniku primjerice kao ušteda ne priznaje kupcu ugrađeni pametni plinomjer odnosno brojilo električne energije(!), a da o varijantama ugradnje kondenzacijskih bojlera uopće ne govorimo. Dakle, na potezu je država od koje se sada očekuje da čim prije proširi i razradi postojeći Pravilnik za mjerenje i verifikaciju ušteda, što je već zapravo trebala napraviti, jer je previd i nepravda evidentna. Naime, opskrbljivači imaju rok od četiri mjeseca da ubilježe svoje uštede iz prethodne godine, a mnogi neće imati što upisati pa će biti kažnjeni. 

Ili se na koncu država može odlučiti na drugo rješenje, a to je da posve preskoči opskrbljivače i svim potrošačima razreže još jedan zeleni porez, ovaj puta za energetsku učinkovitost. Tako je pritisnuta istim obvezama napravila Slovenija, koja prikupljene novce dijeli za projekte energetske učinkovitosti korisnicima. Takvo rješenje je jednostavnije i transparentnije tim više što i dalje nema garancije da hrvatski opskrbljivači pritisnuti ovim teretom to opet neće prebaciti na krajnje kupce, koji će u konačnici plaćati veću cijenu energije.