Predsjednik Uprave Ine Zoltan Aldott opovrgava kako modernizaciju riječke rafinerije kompanija uvjetuje i gašenjem prerade u Sisku. "Nije točno, ali moramo znati da imamo isto tržište i ako dvije rafinerije konkuriraju za to isto tržište, koje je malo, onda će obje raditi smanjenim kapacitetom, a to neće biti isplativo ni održivo. Već danas Rijeka sama pokriva sve potrebe na hrvatskom tržištu, gdje držimo preko sedamdeset posto udjela. Veći udio od toga je teško postići, a Rijeka s koking postrojenjem bi praktički proizvodila dvostruko više od potreba opskrbe našeg dijela tržišta. Sagledavamo mogućnosti u Sisku na kratki, srednji i dulji rok, te pokušavamo pronaći rješenje koje će zadovoljiti dioničare, ali i radnike i lokalnu zajednicu. Ti se pogoni mogu reprofilirati i dobiti novu svrhu", rekao je Aldott u intervjuu za Novi list. U slučaju prebacivanja prerade domaće nafte u Rijeku, postoje li ideje o prebacivanju te nafte Jadranskim naftovodom, a kasnije moguće i nafte iz Mađarske ili čak Rusije do riječke rafinerije i JANAF-ovog terinala na Krku? Imaju li Ina i MOL svoj interes u takvom svojevrsnom oživljavanju ideje DružbAdria? "Nije realno da bi iz Rusije stizale velike količine nafte, jer je sama Rusija izgradila velike kapacitete za ukrcaj nafte na brodove. Još uvijek isporučuju naftu i cjevovodima, ali preferiraju prodaju morskim putem. To je dobro za Janaf, jer preko njihovog terminala stiže nafta za tržišta u okruženju. Meni bi se činilo logičnije da se domaća nafta prema Rijeci transportira naftovodom, a od toga bi profit imao i JANAF i država. Nisam protiv vlakova, ali ako već postoji naftovod, zašto ga ne koristiti", kaže Aldott. 
Nakon svega nabrojenog, od oporezivanja, preko odnosa Vlade i MOL-a, sisačke rafinerije i svih ostalih uvjeta za realizaciju koking postrojenja u Rijeci, je li realno očekivati da se konačna odluka o početku gradnje donese do rujna, kada će biti gotovi svi projekti? "Kad sam došao u Inu, raspravljalo se o tom projektu. On je od početka na stolu. No zbog raznih elemenata, nije bio dobro prihvaćen u javnosti, a lokalna zajednica nije imala povjerenje u Inu. Praktički smo 2010. morali pokrenuti sve ispočetka, radeći s ministarstvima, lokalnom zajednicom i županijom, jer smo shvatili da taj projekt može potpuno transformirati naš biznis u pozitivnom smislu. Izgubili smo puno vremena, zbog promjena projekta, izmjena prostornog plana te čekanja dozvola. Tu je izgubljeno dragocjeno vrijeme. Krenuli smo u osnovni projekt, koji se pokazao dobrim, a sada je u tijeku detaljno planiranje, koje prethodi odluci o ulaganju. Sve smo to pokrenuli da ne gubimo dodatno vrijeme, iako nemamo riješena pitanja oporezivanja i time pokazali dobru volju, uloživši preko 150 milijuna kuna. Ključan je kraj ove godine, ali kako ja to vidim, moramo krenuti bez odugovlačenja, utvrditi sa sigurnošću hoće li ta investicija biti isplativa, a zatim je i pokrenuti. Za sad izgleda dobro. Ne vidim da bi itko od dioničara to blokirao iz bilo kog razloga", kaže Aldott. Financijska situacija je takva da Ina može podnijeti zaduženja za taj projekt? "Da, ali morate znati da mi nemamo samo rafinerijski biznis. Tu je i istraživanje i proizvodnja što je također iznimno važno. Rijeka je prioritet, ali istovremeno moramo razmišljati i o drugim ulaganjima, jer to očekuju i naši dioničari. Iz prihoda moramo financirati riječki projekt i istraživanje koje je također po pitanju kapitala, vrlo zahtjevno. Očekuje se da paralelno razvijamo i maloprodajnu mrežu izvan Hrvatske, a svaka benzinska postaja košta oko milijun eura. Sve to moramo dobro isplanirati, da ne izložimo previše kompaniju. Moramo moći servisirati zaduženja i ostvarivati profit", odgovara predsjednik uprave INA-e.