Od 58 naftnih i plinskih polja koje je dala na iskorištavanje Ini i drugim kompanijama, država je u tri godine uprihodila samo milijardu i 400 milijuna kuna. Podaci su to iz najnovijeg izvješća Državne revizije o gospodarenju mineralnim sirovinama za 2013., 2014. i 2015. godinu, u kojemu se skreće pozornost na niske naknade koje plaćaju koncesionari na izvorima nafte i plina, piše Slobodna Dalmacija
Državni ured za reviziju smatra da je naknada za pridobivene količine ugljikovodika koja iznosi deset posto tržišne vrijednosti pridobivenih ugljikovodika i nadalje preniska s obzirom na značajne količine nafte i plina koje se eksploatiraju u Republici Hrvatskoj te da se radi o neobnovljivom izvoru energije - navodi se u izvješću reviziji, u dijelu koji se odnosi na koncesioniranje nafte i plina. Tu se, za usporedbu, navodi da se u Grčkoj i Sloveniji koncesionarima naplaćuje i do 20 posto pridobivene vrijednosti izvađenih nafte i plina, a u Albaniji porez na zaradu od pridobivenih sirovina ide i do 50 posto, ističe Slobodna Dalmacija. Posebno je indikativan, s obzirom na ponašanje mađarskog MOL-a u Ini, podatak da je u Mađarskoj naknada za koncesioniranje izvora nafte i plina 12 posto, a poseban porez na zaradu od izvađenih sirovina 17 posto, navodi list. 
U Hrvatskoj nema posebnog poreza na profit od koncesije, već tvrtke plaćaju godišnji porez na dobit od 20 posto, ali iz ukupnog poslovanja, a ne iz prihoda od eksploatacije nafte i plina kao u Mađarskoj i drugim spomenutim zemljama. Budući da kod nas naknada iznosi deset posto vrijednosti izvađenih količina, ispada da su koncesionari imali prihod od bušotina 4,7 milijardi kuna godišnje. Kada bi država, primjerice, uvela obvezu plaćanja od 20 posto, koliko taj namet iznosi u Grčkoj i Sloveniji, mogla bi godišnje računati na prihod od blizu milijardu kuna. Umjesto dosadašnjih pola milijarde. I to bez dodatnog oporezivanja na zaradu od izvađenih sirovina koju ostvaruju koncesionari. Na nerazmjer u poreznom i drugom opterećenju iskorištavanja izvora nafte i plina između Hrvatske, Mađarske i drugih zemalja upozorio je na prekjučerašnjem aktualnom saborskom prijepodnevu nezavisni zastupnik Željko Lacković, inače i gradonačelnik Đurđevca, u blizini kojeg se nalaze bušotine nafte i plina. - Nerazmjer u naknadama koje MOL plaća u Mađarskoj i Hrvatskoj samo je vrh ledenog brijega. Ovdje se radi o dugogodišnjem zakidanju prihoda države i lokalne samouprave na čijem su području bušotine. Uzmite samo podatak da je prilikom nedavne proslave 50 godina rada Inine bušotine Jagnjedovac pokraj Koprivnice navedeno kako je samo iz tog izvora do sada izvađeno nafte u vrijednosti 500 milijuna dolara, komentira Lacković. Kako podsjeća, do 2014. koncesionari domaćih nalazišta plaćali su samo pet posto godišnjeg prihoda od izvađenih sirovina, kada je ta naknada poduplana zbog očekivanja od otvaranja bušotina na Jadranu. Dodaje kako još ima ugovora s koncesionarima u kojima je naknada koju plaćaju samo pet posto tržišne vrijednosti izvađene sirovine. - Dok je Ina bila društvena, nacionalna, javna kompanija, moglo se govoriti o širem interesu zajednice da su naknade za vađenje nafte i plina na razini daleko nižoj od mnogih drugih zemalja. Ali, što se događa nakon 2003. godine, kada Ina postaje kompanija u suvlasništvu MOL-a? Od tada do 2009. ne mijenja se ništa, naknade su i dalje kao da je Ina u stopostotnom vlasništvu države, što je nevjerojatan propust svih vlada koje su to tolerirale. Štoviše, 2009. Sanader i Polančec potpisali su famozni ugovor o plinskom biznisu, kojim je državi nametnuta obveza da otkupljuje plin po tržišnim cijenama. Pa se događalo da je proizvodna cijena u domaćim nalazištima plina 60 do 70 lipa za metar kubni, a Ina ga prodaje državi za fiksnih 2,1 kunu po metru kubnom, uz obvezu plaćanja razlike do tržišne cijene! Tu su se gubili enormni iznosi, zaključuje Lacković, koji je od premijera Plenkovića tražio odgovor što Vlada kani poduzeti kako bi se povećavali prihodi od koncesija, a lokalnoj samoupravi na čijem su području nalazišta nafte i plina osigurala pravična naknada, piše Slobodna Dalmacija
Da je lokalna samouprava dodatno zakinuta, svjedoči podatak iz izvješća Državne revizije da su država, županije, gradovi i općine u tri godine podijelili 838 milijuna kuna prihoda od koncesija na kopnu. Prihodi od koncesija na moru, naime - a oni su u istome razdoblju bili 562 milijuna kuna - idu samo u državni proračun. Sada je na snazi propis prema kojemu država prisvaja pedeset posto od uplaćenih naknada za koncesije na kopnu, a ostalo dijele županije, gradovi i općine. Od milijardu i 400 milijuna kuna trogodišnjih prihoda od koncesija na naftu i plin, samo 470 milijuna kuna bili su prihoda na izvorima nafte, ostalo su platili koncesionari plinskih nalazišta. Najveći dio prihoda od koncesija otpada na naknadu od pridobivenih sirovina, a manji dio na fiksne naknade na odobrenu površinu za istraživanje i eksploataciju (400 kuna po kilometru kvadratnom) i utvrđeno eksploatacijsko polje (4000 kuna po kilometru kvadratnom), te naknadu za administrativne troškove, zaključuje Slobodna Dalmacija.