Država ima više koristi od toga što građani puše ili piju pivo, nego od svih koncesijskih ugovora kojima je brojnim poduzetnicima dala pravo na eksploataciju nacionalnog bogatstva, sirovina, javnih dobara, infrastrukture ili pravo na pružanje usluga od javnog interesa. Ministarstvo financija u registru koncesija ima 13.460 ugovora s poduzetnicima, a za sve to državna i lokalna vlast ubrale su od siječnja do listopada 607,7 milijuna kuna. Do kraja godine očekuje se nešto više od 700 milijuna kuna, što je otprilike isti iznos koji država zaradi na trošarinama za pivo, piše Novi list. Od tog iznosa četiri i pol puta veća je korist od trošarina na duhan, a dva i pol puta više građani moraju platiti na ime dopunskog osiguranja. Najviše novca, više od 200 milijuna kuna godišnje država zaradi od koncesijskih ugovora s Inom, koja u registru ima više od 400 koncesijskih ugovora, a najvažniji su oni za eksploataciju nafte i plina. Na to se državi plaća naknada od 5% ukupnih prihoda koji se ostvare na pojedinom polju, a donedavno je ta naknada bila niža i iznosila je između 3,6 i 2,6% ukupnih prihoda. U Mađarskoj MOL plaća naknadu od 12% ili 140% veću od one u Hrvatskoj. Ina u startu ima veće šanse za ostvarivanje dobiti od mađarskog vlasnika a gotovo 50% te dobiti MOL može odnijeti u Mađarsku. Maksimalna rudarska naknada koju bi Ina mogla plaćati je 10%, piše Novi list. U Europi se rudarske naknade kreću između 10 do 15%, a u SAD koncesionari na proizvodnju energenata državi plaćaju čak jednu šestinu vrijednosti ukupne proizvodnje, dok Rusija uzima 40%. Davor Štern, predsjednik NO Ina-e kaže da na 110 dolara po barelu nafte u Rusiji naftnoj kompaniji odlazi otprilike 35 USD, te da su u nas koncesijske naknade smiješno male i treba ih povećavati, možda na način da država u svakom polju postane partner kompaniji s udjelom od 30%. Kada je riječ o koncesijama na vodu, ukupno 35 koncesionara s desetogodišnjim koncesijama za punjenje vode radi prodaje na tržištu državi godišnje u ime koncesije uplati tek 20 milijuna kuna.