Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i GfK Centar za istraživanje tržišta predstavili su danas rezultate prvog istraživanja o udjelu troškova za energiju u ukupnim prihodima kućanstava u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja ukazali su na to da je udio kućanstava koji troše više od 10% svojih prihoda na osnovne energetske potrebe u Hrvatskoj vrlo velik, preciznije, 63% dok je u većini drugih zemalja Europske unije (EU) prosjek na razini od 10 do 40%, izvijestio je Poslovni dnevnik. Dok je porast cijene energenata glavni čimbenik pada pristupačnosti energije, dugotrajna gospodarska kriza je dodatno pogoršala problem pa je tako broj ljudi koji su 2007. trošili više od 10% prihoda bio 42%, a prošle godine je narastao na 63%.
Kada bi se granica udjela troškova energije u prihodima postavila više - na 20%, u tu kategoriju spada 21% kućanstava, što je usporedivo sa stopom siromaštva u Hrvatskoj (prema izvještaju DZS, 21,2 posto kućanstava se smatra siromašnim). I drugi statistički pokazatelji za Hrvatsku dodatno pojačavaju zaključak da je pristupačnost energije izazov za mnoga kućanstva. Na primjer, gotovo 10% kućanstava u Hrvatskoj ne mogu adekvatno zagrijati svoje domove u najhladnijim mjesecima u godini, a više od 26% kućanstava kasni s plaćanjem svojim mjesečnih računa za energente. „Danas smo izložili ove rezultate ne da bismo upirali prstom na ikoga i tražili krivca, već kako bismo osigurali forum na kojem bi prezentirali mnoge mjere koje se već poduzimaju kako bi se ovaj izazov osvijestio i kako bismo predložili neka nova moguća rješenja,“ rekla je Louisa Vinton, stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj. „U osnovi, moguća rješenja grupirali smo u četiri kategorije: prva – povećanje prihoda kućanstava, što izravno ovisi o pokretanju gospodarskog rasta; druga – smanjivanje cijena energenata kroz veću tržišnu konkurentnost; treća – povećanje energetske učinkovitosti u kućanstvima; i četvrta – povećanje učinkovitosti pomoći koju država osigurava za ugrožena kućanstva“. Općeprihvaćena definicija energetskog siromaštva ne postoji pa tako i EU radi na prihvaćanju zajedničke definicije što se očekuje do kraja godine. Definicija koja se najčešće upotrebljava je ona iz Ujedinjenog Kraljevstva, Australije i Novog Zelanda prema kojoj se energetski siromašnim kućanstvima smatraju ona koja na energiju troše više od deset posto prihoda. MINGO upravo izrađuje uredbu koja će definirati kriterije za zaštićene kupce energije. Cvjetko Zorović, koji vodi taj projekt kazao je da bi se uskoro mogao osnovati fond koji bi se punio povećanjem tarifa koju bi solidarno plaćali svi građani. Sredstva iz fonda trebala bi biti direktno transferirati komunalnim društvima kako bi se izbjegle zloupotrebe. Uredba bi trebala biti donesena do kraja godine, a potom bi se odlučivalo o modelu pomoći. Subvencija bi se prema ideji proširila i na građane koji nisu korisnici socijalne pomoći. Država trenutno podmiruje troškove za energiju 50.000 kućanstava koji su korisnici socijalne pomoći, piše Večernjak.