Elektroprivreda Srbije (EPS) morat će ispoštivati sve europske ekološke standarde za termoelektrane na ugalj, kaže u intervjuu za Balkan Green Energy News prof. dr Branko Kovačević, predsjednik Nadzornog odbora Elektroprivrede Srbije. EPS sada 70% energije dobiva iz ugljena a 30% iz hidroelektrana te drži više od 90% tržinog udjela te zapošljava oko 30.000 ljudi. On smatra da će do 2025. godine EPS zasnivati proizvodnju energije na uglju, vodi, ali i obnovljivim izvorima energije (OIE ), ali na pitanje da li EPS zna šta će raditi poslije ugljena, predsjednik Akademije inženjerskih nauka Srbije odgovara da je to teško pitanje. On ističe da bi EPS imao novca za investicije u modernizaciju mreža, digitalizaciju, OIE, ali i kadrove, kada mu država ne bi uzimala i do 70% profita, kao i da zbog zabrane zapošljavanja nedostaje tisuće ljudi u proizvodnji. 
Kada je riječ o poštivanju ekoloških standarda u TE na ugljen Kovačević kaže: "Mi imamo tehnologiju staru 40-ak godina. Njihova modernizacija je ponekad skuplja nego gradnja nove elektrane. Sada je dilema, da li ih gasiti ili modernizirati. Ja bih uvijek gasio, možda je to u startu malo skuplje, ali će se brzo isplatiti kroz koeficijent korisnog djelovanja. Nove elektrane imaju koeficijent korisnog djelovanja veći od 40%, a naše najbolje imaju oko 30%. Neke će biti modernizirane, a neke koje su dosta stare bit će ugašene i zamijenjene novim. Nova elektrana Kostolac B3 će ispunjavati sve ekološke zahtjeve", kaže on. Što poslije ugljena, koji nema svijetlu budućnost? "Do 2025. to će sigurno biti ugljen, ali i hidropotencijal. Imamo dosta snage u vodi, Morava, Ibar, Drina, male hidroelektrane... EPS-u treba još jedna reverzibilna hidroelektrana, a tu imamo dva projekta, Bistrica i Đerdap 3. Jeftinije je da se gradi Bistrica, jer je Đerdap vezan za međunarodne ugovore s Rumunjskom", kaže predsjednik NO EPS-a. Zainteresirani su u EPS-u za investicije u vjetar javno-privatna partnerstva u geotermiji, na primer, za razvoj geotermalne energije. Srbija ima dosta potencijala, prije svega na jugu, oko Kuršumlije, i u Vojvodini a Rusi i Kinezi su za to pokazali interes. Kao osnovne probleme on ističe otežano donošenje odluka i politički utjecaj na rad tvrtke te zabranu zapošljavanja zbog čega nedostaje tehničkog osoblja, a EPS je i dalje tvrtka kroz koju se kupuje socijalni mir.