Zadnji puta o izmjenama Zakona o privatizaciji INA-e govorila je Milanovićeva vlada u veljači 2015. A spekuliralo se da je država njima željela tražiti zabranu prodaju INA-inih dionica bez odobrenja Vlade, čime se željelo spriječiti da MOL u slučaju neuspjeha pregovora s Vladom proda svoj dioničarski paket. Ta tema na dnevnom redu bila je i 2014., a radilo se o izmjenama koje je godinu dana ranije napravio Siniša Petrović, pravnik i tadašnji predsjednik NO INA-e.
Također, ta prava osiguravaju pravo prvokupa cjelokupne ili dijela imovine društva po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti u slučaju likvidacije Ine, a smatra se da sva ta prava nisu u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Riječ je o pravima takozvane "zlatne dionice", a osim u Ini Hrvatska taj problem je morala riješiti i u HT-u. No, što to zapravo znači? Ukidanjem tog članka Hrvatska se odriče prava da dok je vlasnik 25% i više dionica može MOL-u dati suglasnost za donošenje odluka i za sklapanje pravnih poslova vezanih za prodaju, odnosno zajednička ulaganje čija vrijednost prelazi vrijednost 25% imovine Ine. Pritom treba znati da je Ina po tržišnoj vrijednosti i dalje najvrijednija hrvatska kompanija s tržišnom kapitalizacijom vrijednom 32,5 milijarde kuna.
Nadalje, u aktualnom Zakonu stoji da za vrijeme dok je RH vlasnik 10% i više dionica Ine, niti jedan drugi dioničar niti s njim povezana osoba ne može bez odobrenja Vlade postupno ili odjednom steći dionice Ine čiji ukupan nominalni iznos čini više od 10% temeljnog kapitala, odnosno nekog drugog postotka dionica koje joj daju pravo glasa u glavnoj skupštini Ine. U tom članku stoji da dok je RH vlasnik jedne ili više dionica s pravom glasa u glavnoj skupštini Ine, njena tijela mogu samo uz suglasnost Vlade donositi odluke kao što su prestanak društva, odricanje od dozvole ili ovlaštenja za obavljanje djelatnosti ili koncesije od interesa za RH, promjenu tvrtke ili premještanje sjedišta u inozemstvo. U slučaju pokretanja postupka likvidacije nad Inom država se tada predloženim nacrtom odrekla pravo prvokupa cjelokupne, odnosno dijela imovine po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti. Drugim riječima, može se postaviti pitanje hoće li MOL moći samostalno odlučivati o izuzimanju Ine Naftaplina ili nekog drugog dijela Ine iz Ina matice i premještanju te djelatnosti u neku drugu tvrtku ili čak državu. Znači li da će MOL moći u Inu uvesti drugog partnera, ako to želi? Kako god bilo, donesu li se zakonske izmjene iz 2013., koje su u potpunosti usklađene s tim što EU od nas traži, hrvatske interese u Ini ubuduće će štititi isključivo Dioničarski ugovor između Ine i MOL-a, odnosno izmjene iz 2009. godine. O tom ugovoru odlučuje se u arbitražnom postupku koji bi trebao bidi dovršen sredinom iduće godine. Vrijedi istaknuti da postoji presedan Belgije koja je u svoju korist na EU sudu riješila slučaj u kojem su utvrđeni kriteriji, odnosno uvjeti pod kojima se između ostalog obavlja djelatnost od općeg interesa kao što je opskrba zemlje plinom, naftom i slično, što je prihvaćeno kao opravdani javni interes.