Europska komisija je u četvrtak zatražila od Hrvatske da izmijeni Zakon o privatizaciji INA-e, jer se njime krši sloboda kretanja kapitala i sloboda poslovnog nastana, a što je obveza koju je Hrvatska preuzela 2010. tijekom pristupnih pregovora u poglavlju Sloboda kretanja kapitala. Takav razvoj situacije vrlo je loš za Hrvatsku i ići će u korist MOL-u kao dioničaru koji drži polovinu kompanije i čiji interesi nisu istovjetni interesima države kao drugog dioničara.
Komisija je Hrvatskoj poslala obrazloženo mišljenje, što je drugi korak u pokretanju postupka za povredu europskih propisa pa ako Hrvatska u roku od dva mjeseca zakon ne uskladi s pravom EU-a, Komisija može odlučiti uputiti predmet Sudu EU-a. Hrvatska nakon pristupanja Europskoj uniji 1. srpnja u Ini ne može imati neto prava veća nego što proizlazi iz dionica koje ima u svom vlasništvu. Još nije poznato kako će se Hrvatska postaviti prema pismu koje je stiglo iz Bruxellesa. Najvjerojatnije će odgovoriti da država nema namjeru mijenjati Zakon o privatizaciji Ine sve dok ne bude gotov arbitražni postupak o dioničarskom ugovoru iz 2009., za kojeg se spekulira da bi mogao biti riješen u hrvatsku korist. Osim toga, očekuje se ponovno suđenje bivšem premijeru Sanaderu za koruptivne radnje u izmjeni tog ugovora pa je i to argument u korist hrvatske strane, a Hrvatska bi u odsutnosti mogla procesuirati i prvog čovjeka MOL-a Zsolta Hernadija zbog istog slučaja.
Tema promjene Zakona o pribvatizaciji INA-e aktualna je još od 2013. o čemu je prvi izvijestio upravo naš portal OVDJE, a objavili smo i nacrt tog zakonskog prijedloga. 
Prema Zakonu o privatizaciji Ine državi su dodijeljene posebne ovlasti, uključujući pravo na veto u slučaju odluka društva koje se odnose na prodaju dionica/imovine u vrijednosti koja prelazi određeni prag. Posljedica toga je situacija da dioničari ne mogu utjecati na važne odluke društva razmjerno svojim udjelima, što može odvratiti potencijalne ulagače od ulaganja u Inu. Hrvatska drži 44,8% dionica Ine, a MOL 49% dionica, dok preostalih 6% drže institucionalni i drugi investitori. 
Iako je zaštita sigurnosti opskrbe energijom cilj kojim bi se mogla opravdati ograničenja sloboda navedenih u Ugovoru o funkcioniranju EU, čini se da bezuvjetno pravo veta koje je država dobila prema Zakonu o privatizaciji Ine nadilazi ono što je nužno i proporcionalno za postizanje tog cilja, naglašava Komisija. Treba znati da je EK pred Sudom pokrenula brojne tužbe protiv država članica zbog postojanja posebnih prava, a gotovo svi slučajevi presuđeni su u korist Europske komisije.

Zadnji puta o izmjenama Zakona o privatizaciji INA-e govorila je Milanovićeva vlada u veljači 2015. A spekuliralo se da je država njima željela tražiti zabranu prodaju INA-inih dionica bez odobrenja Vlade, čime se željelo spriječiti da MOL u slučaju neuspjeha pregovora s Vladom proda svoj dioničarski paket. Ta tema na dnevnom redu bila je i 2014., a radilo se o izmjenama koje je godinu dana ranije napravio Siniša Petrović, pravnik i tadašnji predsjednik NO INA-e.

Još 2013., dok Hrvatska nije bila članica EU, Vlada je pripremila nacrt izmjena Zakona o privatizaciji Ine prema kojem se država, u sklopu pridruživanja Europskoj uniji, odriče posebnih prava u Ini sadržanih u članku 10. pod nazivom Zaštita interesa i sigurnosti RH, koji se tada napravljenim nacrtom ukida. Te izmjene na snagu su trebale stupiti danom pristupanja EU, ali se na koncu od toga odustalo. Naime, europsko zakonodavstvo ne dozvoljava specijalna prava u kompanijama u kojima je jedan od suvlasnika država, a to je upravo slučaj s Inom. Pravo veta u direktnoj je suprotnosti s upravljačkim pravima ostalih dioničara i načelom slobodnog kretanja kapitala u Uniji. U članku 10. Zakona o privatizaciji Ine, čije ukidanje se tada predviđalo, stoji da Hrvatska ima određena posebna prava koja se ogledaju u posebnom pravu kontrole nad promjenama u vlasništvu, u obaveznom traženju suglasnosti od države za preuzimanje iznad određenog iznosa kapitala, kao i u pravu veta na određene odluke Uprave društva, koju kontrolira Zoltan Aldott. 

Također, ta prava osiguravaju pravo prvokupa cjelokupne ili dijela imovine društva po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti u slučaju likvidacije Ine, a smatra se da sva ta prava nisu u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Riječ je o pravima takozvane "zlatne dionice", a osim u Ini Hrvatska taj problem je morala riješiti i u HT-u. No, što to zapravo znači? Ukidanjem tog članka Hrvatska se odriče prava da dok je vlasnik 25% i više dionica može MOL-u dati suglasnost za donošenje odluka i za sklapanje pravnih poslova vezanih za prodaju, odnosno zajednička ulaganje čija vrijednost prelazi vrijednost 25% imovine Ine. Pritom treba znati da je Ina po tržišnoj vrijednosti i dalje najvrijednija hrvatska kompanija s tržišnom kapitalizacijom vrijednom 32,5 milijarde kuna. 

Nadalje, u aktualnom Zakonu stoji da za vrijeme dok je RH vlasnik 10% i više dionica Ine, niti jedan drugi dioničar niti s njim povezana osoba ne može bez odobrenja Vlade postupno ili odjednom steći dionice Ine čiji ukupan nominalni iznos čini više od 10% temeljnog kapitala, odnosno nekog drugog postotka dionica koje joj daju pravo glasa u glavnoj skupštini Ine. U tom članku stoji da dok je RH vlasnik jedne ili više dionica s pravom glasa u glavnoj skupštini Ine, njena tijela mogu samo uz suglasnost Vlade donositi odluke kao što su prestanak društva, odricanje od dozvole ili ovlaštenja za obavljanje djelatnosti ili koncesije od interesa za RH, promjenu tvrtke ili premještanje sjedišta u inozemstvo. U slučaju pokretanja postupka likvidacije nad Inom država se tada predloženim nacrtom odrekla pravo prvokupa cjelokupne, odnosno dijela imovine po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti. Drugim riječima, može se postaviti pitanje hoće li MOL moći samostalno odlučivati o izuzimanju Ine Naftaplina ili nekog drugog dijela Ine iz Ina matice i premještanju te djelatnosti u neku drugu tvrtku ili čak državu. Znači li da će MOL moći u Inu uvesti drugog partnera, ako to želi? Kako god bilo, donesu li se zakonske izmjene iz 2013., koje su u potpunosti usklađene s tim što EU od nas traži, hrvatske interese u Ini ubuduće će štititi isključivo Dioničarski ugovor između Ine i MOL-a, odnosno izmjene iz 2009. godine. O tom ugovoru odlučuje se u arbitražnom postupku koji bi trebao bidi dovršen sredinom iduće godine. Vrijedi istaknuti da postoji presedan Belgije koja je u svoju korist na EU sudu riješila slučaj u kojem su utvrđeni kriteriji, odnosno uvjeti pod kojima se između ostalog obavlja djelatnost od općeg interesa kao što je opskrba zemlje plinom, naftom i slično, što je prihvaćeno kao opravdani javni interes.