Kako piše Novi list, dok se čeka na donošenje novog Prostornog plana Primorsko-goranke županije koji bi trebao doći na usvajanje na Skupštinu u rujnu ove godine, Ina je krenula u pregovore oko licence i osnovnog dizajna koking postrojenja, kojim će se realizirati toliko očekivana druga faza modernizaije riječke Rafinerije u Urinju. U pitanju su tri respektabilne međunarodne kompanije – Foster Wheeler , Bechtel i CBA s kojima u Ini, prema najavama člana Uprave Ivana Krešića i izvršnog direktora za rafinerije i marketing Artura Thernesza , planiraju zaključiti razgovore i donijeti odluku o izboru optimalnog do konca ove godine. Kako piše Novi list, nakon što odaberu partnera, trebat će još osam mjeseci da se napravi plan i izradi osnovni dizajn novog postrojenja i tek tada će se, napominju u Ini, moći početi tražiti izvođač postrojenja za obradu teških ostataka – DCU (Delayed Coking Unit). U najboljem slučaju, pod uvjetom da sve prođe glatko i bez novih otezanja, druga faza modernizacije riječke rafinerije bila bi završena za približno tri i pol godine, a koštala bi, prema sadašnjim procjenama, između 350 i 400 milijuna eura. I Krešić i Thernesz ističu kako je ovo postrojenje za obradu teških ostataka apsolutno nužno za daljnje poslovanje riječke rafinerije da bi ostala konkurentna i na taj način izbjegla sudbinu desetak rafinerijskih postrojenja na Starom kontinentu koje su zbog smanjene potražnje i niske zarade, ali i sve izraženije konkurencije u Aziji i na Bliskom istoku s nižim operativnim troškovima, u posljednjih pet godina morale zatvoriti svoja vrata. Osim čisto komercijalnog dijela priče, eliminiranje teških ostataka iz proizvodnog procesa u rafinerijama sve je više i ekološka neminovnost.