Prije točno 10 godina Ina je u Siriji otkrila plin, a tamošnje naftne i plinske rezerve te ugovor na 25 godina postali su najvredniji dio kompanijine imovine. Zbog trenutačnih sukoba u toj zemlji i hrvatske vanjske politike prema sirijskom režimu Ina bi mogla ostati bez tih vrijednih polja. Postoje, pak, ozbiljne naznake da su upravo sirijska polja bila osnovni razlog ulaska MOL-a u Inu te da je Hrvatska bila teško oštećena prilikom privatizacije 2003. godine. 
Naime, državni odvjetnik Mladen Bajić raspolaže saznanjima da je netko prešutio informaciju o bogatom otkriću, a pustio ju tek nakon što je MOL kupio 25% i 1 dionicu Ine, čime je državna naftna kompanija prodana ispod stvarne cijene. Vrijednost Ininih rezervi u Siriji tada je bila procijenjena na 23 milijarde dolara, a četvrtina cijele Ine prodana je MOL-u za 505 milijuna dolara. Geolog Stanko Kadija u to se vrijeme nalazio na Ininim bušotinama u Siriji, gdje je radio kao Inin nadzornik za geologiju. Prije toga, od 1974. godine za Ina-Naftaplin radio je kao operativni geolog, tj. pratio je izradu bušotina na kopnu i moru, a zatim je u Sektoru istraživanja radio na interpretaciji seizmike u Dinaridima i podmorju Jadrana. Nakon što je prije dvije godine otišao u mirovinu, odlučio je otvoreno progovoriti o događajima u sirijskoj pustinji, povijesnom otkriću i sumnjivoj privatizaciji. 
"O kvaliteti otkrića najviše je znao MOL jer je njegova tvrtka Geoinform izvodila za nas završna elektrokarotažna (EK) mjerenja kojima interpretatori EK-dijagrama mogu dati odgovore na sva pitanja vezana uz stijene, sve njihove fizikalne, kemijske i mehaničke karakteristike, sadržaj i vrstu fluida te mnogo drugih podataka. Osim u MOL, otkriće plina tijekom bušenja preneseno je s bušotine Jihar-1, putem dnevnog geološkog izvještaja, Ininoj upravi u Damask, a odatle u Ina-Naftaplin direktoru Sektora istraživanja, koji o svemu obavještava kolegij izvršnog direktora, a on pak prenosi informacije upravi i Nadzornom odboru kompanije. To je standardni način prijenosa informacija. Je li ovaj lanac prekinut i gdje, meni nije poznato. Prema mojim saznanjima, informacija o otkriću na tim bušotinama stigla je do izvršnog direktora, a mogu sa sigurnošću reći da on nije prešutio pohvaliti se takvim rezultatima jer se radi o osobi “starog bušaćeg kova”. U Ina-Naftaplinu se točno znalo tko komunicira s medijima i tko iznosi određene informacije. To je tada bio ured izvršnog direktora. Bilo bi zanimljivo analizirati karijeru i imovinu odgovornih za (ne)objavljivanje vijesti, u razdoblju od 2001. godine do danas. Zgodna tema za istraživačko novinarstvo", zaključuje Kadija u Večernjem listu.