Ovog tjedna završava se javna rasprava Europske komisije o prijedlogu Mehanizma prilagodbe granica ugljika (CBAM - Carbon Border Adjusment Mechanism), čiji je cilj rješavanje koncepta curenja ugljika. Ideja je da, pošto sve učinkovitije klimatske mjere EU-a povećavaju cijenu proizvodnje i potrošnje energije iz fosilnih goriva, sve bi više tvrtki moglo biti u iskušenju da preseli proizvodnju u inozemstvo kako bi izbjeglo plaćanje cijene ugljika. 

Cijene ugljika

Da to spriječi, CBAM bi uključio ovaj trošak u određene ugljično intenzivne proizvode koji se uvoze u EU, uključujući električnu energiju. Ta politika trebala bi motivirati zemlje koje nisu u EU da ulažu u čistiju proizvodnju jer će njihovi proizvodi (i energija) biti manje konkurentni jer su opterećeni cijenom ugljika. Računa se da će CBAM-om će biti najviše pogođene Ukrajina (16% izvoza u EU), Srbija (10% izvoza), Ujedinjeni Arapski Emirati, Rusija, Tuska i Indija.

Curenje ugljika do sada je bilo samo teoretski za većinu industrija u EU-u, a eko grupa Bankwatch drži da je bilo pretjerano korišteno kao izgovor za subvencioniranje ugljično intenzivnih industrija besplatnom dodjelom emisijskih jedinica, donoseći neočekivanu dobit tvrtkama. No, za energetski sektor, uvoz električne energije proizvedene iz ugljena na zapadnom Balkanu i u Ukrajini je svakodnevica, potkopavajući proizvođače iz EU-a i potičući onečišćenje zraka. CBAM je zato prijeko potreban za elektroenergetski sektor, jer uvoz električne energije iz europskih susjeda na Zapadnom Balkanu i Ukrajine nije posljedica namjernog premještanja proizvodnje izvan EU, već se radije koristi umjetno niske cijene u tim zemljama. 

Toksična proizvodnja iz ugljena

Ne samo da većina zemalja ne primjenjuje nikakve cijene ugljika, već i svi oni koji koriste ugljen nisu postupili u skladu s odredbama Direktive o velikim ložištima, koje su obvezujuće prema Ugovoru o Energetskoj zajednici od 1. siječnja 2018.. Računa se da su elektrane na ugljen na zapadnom Balkanu između 2018. i 2020. uzrokovale oko 19.000 smrtnih slučajeva, od kojih je gotovo 12.000 zbog nepoštivanja Direktive. Godine 2020. 18 elektrana na ugljen na Zapadnom Balkanu ispuštale su dva i pol puta više sumporovog dioksida od svih 221 elektrana na ugljen u EU zajedno, naglašava Bankwatch. 

S jedne strane EU ima koristi jer je  između 2018. i 2020. uvozila oko 8% električne energije iz ugljena na zapadnom Balkanu. Ali i plaća visoku cijenu, budući da se više od polovice modeliranih smrtnih slučajeva povezanih s onečišćenjem ugljenom dogodilo u EU. U tijeku su napori za uvođenje cijena ugljika u Ugovor o Energetskoj zajednici, ali to će potrajati, a CBAM ima potencijal da stupi na snagu mnogo ranije. Učinkovitost CBAM-a uvelike ovisi o tome kako je dizajniran. 

U prijedlozima Europske komisije stoji da će CBAM zamijeniti slobodne kvote u okviru ETS-a, ali dopušta čitavih deset godina počevši od 2026. da se to dogodi. Drugo ključno pitanje je korištenje prihoda od CBAM-a, a zasad im je suđeno da završe u proračunu EU. Valja znati da Fond pravedne tranzicije za zapadni Balkan i Ukrajinu, koji je hitno potreban, još nije uspostavljen.