Javnosti su danas predstavljene podloge za novu energetsku strategija Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050., tzv. Zelena knjiga koju je izradio Energetski institut Hrvoje Požar, a njezin proklamirani cilj je konkurentna i dostupna energija te sigurna opskrba. Energetska tranzicija, koja anticipira europske i svjetske niskougljične ciljeve, mogla bi se odvijati u jednom od dva prezentirana scenarija u kojima dominiraju obnovljivi izvori energije s 32% udjela OIE u ukupnoj potrošnji energije do 2030., odnosno 52% do 2050. (u ubrzanom scenariju energetske tranzicije), odnosno 46% u tzv. scenariju 2 do spomenute godine. Ukupna potrošnja energije trebala bi padati zbog primjene mjera energetske učinkovitosti, no finalna potrošnja električne energije, koja će biti dominantan energent za zadovoljenje potreba u budućnosti, raste zbog masovne elektrifikacije u prometnom sektoru. Analize  očekuju da će Hrvatska 2050. imati svega 3,3 milijuna stanovnika, dok nam u tom periodu BDP ne bi trebao rasti više od 2% godišnje. Zanimljivo je da se do 2030. zapravo ne računa na pad potrošnje energije po sektorima, dapače, potrošnja električne energije bi trebala rasti, potrošnja plina i tekućih goriva ostat će na istoj razini, a rast će proizvodnja iz obnovljivaca. Prema scenariju 2 do 2030. predviđa se izgradnja 1360 MW vjetroelektrana, odnosno 770 MW fotonapona, dok je scenarij 1 predvidio 1600 MW VE i 1.000 MW fotonapona. 
Autori strategije računaju da bi do 2030. trebao biti izgrađen novi blok u EL-TO-u, HES Kosinj i HE Senj te jedna crpna hidroelektrana snage 150 MW. Sudeći prema relativno niskoj cijeni el. energije iz proljeća (cca 40 eura/MWh), koja je korištena za analizu isplativosti ulaganja u pojedine izvore, pokazuje se da su kratkoročno i dugoročno praktički jedino isplativa ulaganja u obnovljive izvore energije, uz ogradu da će biti pratiti kretanje cijene ETS jedinica, koje utječu na isplativost elektrana na fosilne izvora. 
Autori napominju da su analize radili ne uzimajući u obzir nikakve financijske poticaje, a prema njima u scenariju 1 do 2050. u proizvodnju energije bi trebalo investirati 9,18 milijardi eura ili 300 mil. eura godišnje, odnosno 7,1 milijardu eura ili 235 mil. eura godišnje prema scenariju 2. Prema optimističnom scenariju, koji se već nametnuo kao kontroverzan, godišnje bi na mrežu trebalo dodavati 350 MW nove snage! Tome bi trebalo pribrojiti i ogromna ulaganja u prijenos (7-14 mlrd. kn do 2050) i distribuciju energije (cca. 1 mlrd. kn godišnje u oba scenarija). Troškovi infrastrukture za alternativne energente u prometu procjenjuju se na 3,9 do 5,6 milijardi kuna, najviše nakon 2040. Izlazak iz pogona TE Plomin 2 predviđa se za 2040., TE na lož ulje (koje već ionako ne rade) izaći će 2025., a izlazak NE Krško predviđa se za 2045., dok se revitalizacija TE Plomina 1 ocjenjuje kao neisplativa. U periodu do 2050. Hrvatska bi trebala samostalno pokrivati svoje potrebe za električnom energije, bez da izvozi viškove. 
Nešto je drugačija, pa i pomalo optimistična slika prikazana za sektor plina i nafte. Naime, smatra se da će potrošnja plina i tekućih derivata u promatranom periodu stagnirati, a optimistično se (i nerealno) očekuje da će već za šest godina zemlja obrnuti trend snažnog pada proizvodnje plina iz vlastitih izvora kroz nova istraživanja. Strategija ocjenjuje da će plinska infrastruktura u daljoj budućnosti biti bitno manje iskorištena i predstavljat će financijski uteg onom manjem broju potrošača koji svoje potrebe za toplinskom energijom neće zadovoljavati iz CTS-a, odnosno obnovljivih izvora. Komentare javnosti na tzv. Zelenu knjigu, resorno će ministarstvo primati do 22. studenog. Neslužbeno se doznaje da bi Strategija energetskog razvitka do 2030. s pogledom na 2050., koja će se iskristalizirati iz ovih podloga, trebala biti usvojena u prvom kvartalu 2019.