Španjolska nacionalna stručna komisija objavila je seriju prijedloga koji će biti osnova za novu energetsku strategiju te zemlje do 2030. u svjetlu Pariškog sporazuma i smanjivanja emisija CO2. Stručnjaci rješenje vide u okretanju obnovljivim izvorima, prije svega fotonaponu u smislu proizvodnje struje, te u plinu, prije svega u prometu, a predlažu i nove poreze i tržišnu reformu koja bi podržala te ciljeve. Zanimljivo je da je cijena tone ugljičnog dioksida u ovoj procjeni na ogromnih 50 eura/t, što će posve izgurati ugljen s tržišta. Dakle, prema prijedlogu Španjolska planira postojećih 4 GW fotonapona podići do čak 47 GW(!) instaliranih kapaciteta, čime bi tako proizvedena energija zauzela prvo mjesto s 27% u ukupnoj proizvodnji, dok bi vjetar činio 20%, a nuklearna energija 16%. To će u kombinaciji s ostalim obnovljivcima (8 GW kogeneracija i 2,4 GW baterijske pohrane) činiti gotovo četiri petine ukupnih nacionalnih instaliranih kapaciteta do 2030. s ukupno 62% obnovljivaca i 29,7% ukupne finalne energije iz obnovljivih izvora. Srednji trošak finalne energije (medijan) dosegnut će 165,4 eura/MWh, dok će medijan u proizvodnji iznositi 51 eura/MWh. To bi Španjolsku pretvorilo u velikog izvoznika struje u Francusku i Portugal. Procijenjeno je da bi država obavezno trebala produljiti vijek rada nuklearki, jer se procjenjuje da bi zatvaranje povećalo cijene za 20% i udvostručilo bi emisije CO2 iz energetskog sektora. Također, predlaže se ukidanje sedam postotnog poreza na proizvodnju energije koji je uveden 2012. i još važi, što je nuklearni business Iberole i Gasa Natural gurnuo u minus. Predlaže se uvođenje poreza na emisije ugljičnog dioksida, dušične okside i sumporne okside, kao i na proizvodnju iz fosilnih izvora te kupce motornih goriva, dok se poticajne naknade na obnovljivce procijenjene na više od 20 milijardi eura mogu proširiti na cijeli sektor, a ne samo na velike proizvođače. Prijedlog prodrazumijeva i promjene na tržištu jer sustav traži mehanizme kapaciteta i zakonodavstvo koje će pokriti hibernaciju elektrana. Postojeća rigidnost ponude rješavat će se na tržištu koje će omogućiti kraće vrijeme između ugovora i isporuke u sustav, piše Platts