Kako su prenijeli svjetski mediji, japanska vlada  je najavila da će na projekt sprečavanja daljnjeg istjecanja radioaktivne vode iz nuklearne elektrane u Fukushimi uložiti 470 milijuna dolara. Projekt uključuje zamrzavanje tla oko reaktora kako bi se spriječilo daljnje istjecanje vode u Tihi ocean. Propuste i krivnju privatne korporacije TEPCO,  tako će stotinama milijunima dolara isprati porezni obveznici Japana. Kako piše Slobodna Dalmacija, riječ je o reakciji na koju se dugo čekalo, i za koju nije sigurno kakav će uspjeh na kraju pokazati, a uslijedila je nakon što su diljem svijeta upaljeni alarmi koji pokazuju da su razmjeri katastrofe daleko veći od onih koji su do sada prikazivani u javnosti. Slobodna Dalmacija podsjeća kako dnevno iz oštećene elektrane u Tihi ocean istječe 400 metara kubnih vode – preračunato, oko 400 tona - kojom se hlade reaktori, pa je stoga radioaktivna. Posljedice su znanstvenicima još uvijek nesagledive, no prvo upozorenje da je riječ o značajnom utjecaju na okoliš stiglo je iz Kanade: početkom ljeta, ribari na zapadnoj obali Kanade iz mora su počeli izvlačiti ribe koje krvare iz škrga, očiju i želuca. Cezij 137 iz Fukushime pronađen je u ribi ulovljenoj kod Kalifornije. Istovremeno, 150 bivših mornara i marinaca koji su služili na američkim vojnim brodovima u blizini Fukushime pokrenulo je nedavno tužbe protiv američke vlade jer su oboljeli od radijacijske bolesti. Jota Kanda, profesor sa Sveučilišta u Tokiju, utvrdio je da nešto ne štima u računici količine radijacije koja u more istječe ozračenom vodom i količine radijacije izmjerene u blizini Fukushime: on je izračunao da dnevno u luku utječe količina od tri gigabekerela cesija 137. Za tu količinu radijacije, svaka litra vode iz nuklearke trebala bi imati 10.000 bekerela radioaktivnog materijala, a mjerenjem je utvrđena količina od nekoliko stotina bekerela. Dakle, radijacija u more ne istječe samo vodom kojom se hlade reaktori, već i na neki drugi način, no pitanje je koji? A iz TEPCA o tome šute. Tonči Tadić, osim što je ugledni hrvatski fizičar i političar, je i veliki poštovatelj i prijatelj Japana, i potpredsjednik je Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog društva. Sa svojim kolegama s Instituta za fiziku, “Ruđera Boškovića”, zagrebačkog FER-a, FESB-a i Sveučilišta u Rijeci, Tadić sudjeluje u realizaciji projekta ITER, izgradnje Međunarodnoga termonuklearnog eksperimentalnog reaktora. Ukoliko projekt uspije, fuzijski reaktor trebao bi zamijeniti nuklearne elektrane neiscrpnom, i sigurnom energijom. Tadić je, dakle, više nego vjerodostojan sugovornik o Fukushimi. - Razvoj događaja u vezi ugašene i oštećene nuklearne elektrane u Fukushimi pokazuje da njen vlasnik, tj kompanija TEPCO nije sposobna ovladati nastalim stanjem – nema Tonči Tadić nimalo dileme, što je spreman i argumentirati. U javnosti se uporno ignorira činjenica da je nedaleko od nuklearke u Fukushimi smještena nuklearka Onagawa koja je preživjela potres i tsunami u ožujku 2011. bez ikakvih oštećenja. Štoviše, piše Slobodna Dalmacija, upravo se Onagawa ističe kao primjer kako dobro vođena i dobro projektirana nuklearka može izdržati i potres i tsunami. Razlika je u tome što je vlasnik Onagawe druga kompanija, tj. Tohoku Electric Power Corporation iz sjeveroistoka Japana. Kod Onagawe su, naime, i dizelski agregati i njihovi rezervoari goriva bili na obližnjem brdu, pa ih tsunami nije oštetio, te su mogli biti korišteni kao pogon nuklearke tijekom njenog hlađenja nakon što se pri potresu automatski ugasila. Osoblje je imalo razrađeni plan postupanja pri katastrofama i sve je prošlo u najboljem redu. Nasuprot tome, kod Fukushime su i agregati i gorivo bili smješteni u podrumu ispod reaktora te su poplavljeni i uništeni u tsunamiju – pojašnjava Tadić osnovne činjenice iz kojih se razvila katastrofa. Ponašanje vlasnika oštećene nuklearke potom je produbilo krizno stanje do današnjih razmjera. Nakon toga su vlasnici iz TEPCO-a danima odbijali vladi premijera Naotoa Kana priznati koliko je teško stanje u Fukushimi, tj. da imaju samo jedan mobilni agregat koji sele među četiri reaktora, da je hlađenje reaktora i goriva ispod minimuma itd.. Nesposobnost vlasnika platili su svojim junaštvom radnici u Fukushimi. No, japanskoj vladi je trebalo biti očito da TEPCO nije sposoban sanirati tu nuklearku. Upozorenje japanskog regulatornog tijela da u more otječe dnevno 400 kubnih metara vode kojom se hlade pogašeni reaktori pokazuje svu razinu nesposobnosti TEPCO-a. Ne treba biti iznimno pametan za uočiti dvije ključne činjenice: da sva voda kojom se hlade reaktori kao i sva kišnica koja pada po elektrani otječe u more, te da je ta voda sigurno radioaktivna ako su ti reaktori oštećeni! TEPCO je zato trebao odmah zatražiti pomoć od japanske vlade za gradnju brane u moru ispred nuklearke, kako bi se širi morski okoliš zaštitio od širenja radioaktivne morske vode dalje od obale. Smatram da je to najhitniji zadatak japanske vlade kad je o Fukushimi riječ – napominje Tadić za Slobodnu Dalmaciju.