Vlada je jučer odlučila ograničiti rastuću maloprodajnu cijenu goriva na mjesec dana, ali je najavila i brzo podizanje minimalne plaće na 4.250 kuna netto. Najveći trgovac INA je objavila da će poslušati Vladinu odluku, ali i da će analizirati reperkusije. Nije dugo trebalo da krenu kritike, jer Vlada je ovakvim potezom, ne dirajući trošarine i PDV odlučila rast cijene goriva prelomiti preko trgovačkih marži. Nabavna cijena goriva u krajnjoj cijeni sudjeluje tridesetak posto, posebni porez oko 40%, a PDV dodatnih 20% pa marže iznose cca do 10% u krajnjoj cijeni goriva. 

Realno, marže u maloprodajji naftnih derivata nisu male i godinama se kreću između jedne i dvije kune, a poznato je da se na benzinskim postajama u principu najviše zarađuje na prodaji drugih roba a ne naftnih derivata, kroz robu široke potrošnje, prodaju pića i hrane i tsl. Veliki trgovci naftnim derivatima solidno posluju, to nije tajna. Arbitrarnim i privremenim fiksiranjem cijene goriva Vlada zapravo ne dirajući poreze vrši pritisak na trgovačke marže, dakle, na realni sektor da u ovom trenutku malo smanji svoje apetite. Naftni stručnjak Davor Štern je gostujući u Otvorenom rekao da bi trebalo učiniti upravo to, jer prije 20 godina su marže po litri goriva bile 20 lipa, i radilo se dobro, dok su danas više nego upeterostručene. 

Deregulacija na štetu potrošača

Od 2014. odlukom Milanovićeve Vlade tržište naftnih derivata je deregulirano a građani od toga nisu imali nikakve financijske koristi. U Hrvatskoj se događa isto kao i u ostatku svijeta koji ne regulira cijene - kad cijena nafte poraste, cijene derivata taj rast udruženo brzo prate, a kad cijena nafte pada, i pad cijena u pravilu je sporiji. Isti trend je nedavno uočen i u Sloveniji, koja je cijene deregulirala kasnije od Hrvatske. Kartelsko udruživanje nije dokazala hrvatska Agencija za tržišno natjecanje, koja je zabilježila taj trend, a i regulatori u drugim zemljama nisu uspjeli dokazati kartel. Problem bi bolje adresiralo uvođenje plutajućih trošarina, koje su dobar alat za ovakve energetske krize, jer ovo to jest. Skupo gorivo odrazit će se na ionako visok rast inflacije, što nije dobro ni za građane, gospodarstvo ali ni za državu. 

Ekonomski analitičar Vuk Vuković za Index je komentirao da Vlada ignorira problem visokih trošarina, jer joj je lakše arbitrarno utjecati na cijene. To je po njemu loš potez, očigledno napravljen bez analize učinaka, jer si država ne može dopustiti da fiksira cijene, pogotovo kad smanjenjem trošarina može riješiti dio problema. 

Ekonomski analitičar Andrej Grubišić kaže da se u slučaju nastavka rasta cijene nafte riskira nestašica na benzinskim postajama, jer ograničenje cijene robe šteti dobavljačima. Oni koji bi platili više da se voze to onda neće moći, kao ni oni koji bi platili manje. U ekstremnim slučajevima razvija se crno tržište i potiče "rodijački kapitalizam", gdje država bira interesnu grupaciju koja je u ovom slučaju pobjednik. Dakle, obojica analitičara se slažu da je ovo loš i arbitraran potez, bez promišljanja i analize.