Ključna stvar u planiranom projektu gradnje TE Plomin C bit će cijena struje koju će strateški partner ponuditi HEP-u, koji bi trebao otkupljivati pola od 3,5 do 4 TWh koliko će ta elektrana godišnje proizvoditi. Kroz cijenu struje investitor će izraziti sve svoje obaveze uvećane za profit. Novi list piše da prema neslužbenim, ali iz nekoliko izvora potvrđenim informacijama, Marubeni u nastavku pregovora HEP-u nudi svoju puno višu otkupnu cijenu od one koju je nudio u početku pregovaranja. Navodno, ta je cijena sada upola veća od tržišne, pritom veća i od cijene po kojoj se proizvodi najskuplja struja, ona iz plina. Ranije se iz HEP-ove Uprave neslužbeno moglo čuti da se ne očekuje cijena niža od 75 do 80 eura po MWh. No, ako je to što Novi list piše istina, proizlazi da japanska tvrtka u pregovorima od HEP-a traži možda i cijenu od 100 eura po MWh, što je jako daleko od tržišne cijene po kojoj bi HEP tu struju mogao kupiti vani i četiri puta više od cijene po kojoj struju proizvodi u svojim hidroelektranama. 
Za ilustraciju, očekivana godišnja cijena struje na mađarskoj burzi HUPX za iduću godinu procjenjuje se između 44 i 53 eura po MWh, a cijene će se prema procjenama i narednih godina kretati u tim granicama. Prema tome, proizlazi da bi HEP za polovinu struje otkupljenje iz TE Plomin trebao platiti između 131 i 200 milijuna eura godišnje, ovisno o količini proizvodnje, što je gruba računica. Takva cijena čini se velikim utegom za poslovanje nacionalne elektroprivrede, koja prosječno godišnje troši i pola milijarde eura za uvoz struje. Naime, treba uzeti u obzir da 1,75 milijuna MWh iz TE Plomin C ne bi u potpunosti dokinulo potrebu za uvozom struje - HEP je primjerice 2010. uvezao 3,8 TWh struje. Hrvatski pregovarači morati će zaista pokazati umješnost u pregovorima žele li konkurentnu cijenu struje i novi proizvodni objekt.