U četvrtak, 05. listopada, ugovor o kreditu s kineskom China Exim Bank bi se trebao naći na dnevnom redu parlamenta Federacije BiH. Iako vlada tvrdi da je projekt u naprednoj, finalnoj fazi, još uvijek je potrebno odgovoriti na neka od osnovnih pitanja, prije nego se ovakvi veliki energetski projekti počnu graditi u zemlji, smatra bosanska eko organizacija Ekotim. Ove godine je Bosna i Hercegovina konačno pokušala (ali ne i uspjela) pripremiti i usvojiti energetsku strategiju na državnom i entitetskim nivoima. Na žalost, umjesto da se iskoristi prilika i da se definiraju prioriteti u skladu s potrebama u energetskom sektoru, nacrt entitetskih strategija donosi nekoliko scenarija, bez odluke ili preporuke koji od scenarija bi trebali provesti. I ako budu usvojene, ove strategije će dodatno zakomplicirati trenutnu situaciju, gdje vlasti nastoje dati političku podršku svakom projektu termo ili hidroelektrana, koji se pojavi, bez jasnih analiza koji od projekata je zaista potreban i da li se dugoročno isplati njegova izgradnja. U zemlji sa svega 3,5 milijuna stanovnika, ovakva strategija će dovesti do nasukanih sredstava – termoelektrane koje će jednostavno biti neekonomične i neisplative.
TE Tuzla blok 7 je jedan od primjer projekta čija isplativost nije bila javno obrazložena. U rujnu 2014, Elektroprivreda Bosne and Hercegovine (EPBiH), potpisala je ugovor o izgradnji TE sa „China Gezhouba Group and Guangdong Electric Power Design“, nakon što je japanski Hitachi (koji je također dospio u uži izbor izvođača) odustao od projekta zbog neisplativosti. Cijena izgradnje u tom periodu je bila 785,7 milijuna eura, ali je kasnije potvrđeno da projekt nije isplativ u ovoj formi. Trenutno, troškovi izgradnje termoelektrane procijenjeni su na 722 milijuna eura, ali važna pitanja su ostala neodgovorena: Što se izbacilo iz projekta da se smanje troškovi? Koji su kompromisi napravljeni da bi se smanjila cijena? Da li je dizajn postrojenja u skladu s novim standardima za zagađenje iz postrojenja za sagorijevanje (EU LCP BREF), koji su usvojeni i stupili na snagu u rujnu? Koja je pretpostavljena buduća cijena električne energije? Koja je pretpostavljena cijena ugljena? Da li su se u kalkulaciju isplativosti uračunali i budući troškovi CO2 emisija, i ako jesu po kojoj cijeni? Gdje će se deponirati šljaka, jer stanovnici Šićkog broda ne žele deponiju u svom susjedstvu? Da li je Tuzla blok 7 isplativ i izvodljiv, ako se izgradi i TE Banovići, udaljena manje od 30 km? Može li Federacija BiH priuštiti sebi da osigura garancije za oba projekta i da li su te garancije u skladu s obavezama o državnoj pomoći koje je država preuzela s ugovorom o Energetskoj zajednici?
Nedostatak koordinacije s projektom TE Banovići je prilično ozbiljan, smatraju u Ekotimu. Ovi projekti, promovirani od strane različitih državnih kompanija, su međusobni konkurenti ne samo za garancije Vlade FBiH, nego i za prodaju električne energije, vodu, a vrlo vjerojatno i ugljen. Postojeća TE Tuzla za hlađenje, koristi vodu iz akumulacije „Modrac“, koja je i izvor vode za piće za Tuzlu. Ova akumulacija puni se uglavnom rijekama Turijom i Sprečom. Voda za hlađenje TE Banovići će se uzeti iz jednog od ova dva sliva, i tako će se smanjiti dotok vode u akumulaciju Modrac. Nije bilo očiglednih pokušaja da se utvrdi da li postoji dovoljno kapaciteta za povećanje proizvodnje ugljena za novu TE Banovići, ako će blokovi 5 i 6 tuzlanske TE raditi i poslije 2030. godine, kako je planirano. Ne postoji ni ozbiljna analiza hoće li postojati tržište za proizvedenu električnu energiju. U Bosni i Hercegovini široko je rasprostranjeno uvjerenje da električne energije nikad nije previše, i da višak struje za izvoz može biti samo dobra stvar. Studija iz 2015, koju je napravilo Sveučilište u Groningenu u suradnji sa „The Advisory House“ dovodi preispituje ovo uvjerenje. Studija je pokazala da tu neće biti samo konkurencija za prodaju električne energije među zemljama zapadnog Balkana, nego i drugih susjednih zemalja kao što su Rumunjska, Bugarska i ostatak EU. S obzirom na očekivani višak proizvodnje električne energije u Europi, povećana konkurencija u sektoru izvoza el. energije može dovesti do toga da se smanje izvozne cijene i povećati rizik od nastanka „nasukanih sredstava“. S novim standardima za smanjenje zagađenja (EU LCP BREF) koji su stupili na snagu u rujnu, neisplativost planiranih postrojenja je još izvjesnija, radi visokih cijena naprednije opreme za smanjenje zagađenja i emisija. 
Neuspjeh usklađivanja s novim standardima (EU LCP BREF) dovest će do skupih naknada za zagađenje u narednim godinama, te tako dodatno ugroziti isplativost projekta termoelektrane Tuzla 7. Nove termoelektrane trebaju primijeniti ove standarde odmah. U ovom trenutku nadležni u BiH, usprkos obavezama koje su preuzete potpisivanjem sporazuma o Energetskoj Zajednici, još uvijek nisu uspjeli uskladiti standarde niti sa starijim standardima koji dozvoljavaju više emisije, upozorava Ekotim. Termoelektrana Tuzla 7, dobila je novu okolišnu dozvolu u lipnju 2016, jer je isteklo važenje prethodne. Nova dozvola nije primijenila standarde, niti je propisala granične vrijednosti emisija iz ovog postrojenja u skladu s Aneksom 5, EU direktive o industrijskim emisijama. U srpnju 2017, potpisan je sporazum između Energetske zajednice i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, pri čemu se ministarstvo obavezalo da će revidirati izdatu dozvolu i da će je uskladiti s mnogo strožim standardima za emisije iz ove vrste postrojenja, međutim, do danas je nejasno da li je to napravljeno. U svakom slučaju, tužba protiv ove dozvole koja je pokrenuta na kantonalnom sudu u Sarajevu od strane organizacije „Ekotim“ i dalje stoji. Tužba je pokrenuta radi kršenja procedura i velikih nedostataka u samoj dozvoli. S takvim mnoštvom pitanja, kontroverzi i neriješenih problema oko TE Tuzla 7, projekt zasigurno ne zaslužuje podršku parlamenta FBiH, smatra Ekotim koji se nada da će parlamentarci konačno prestati donositi svoje odluke na osnovu plitkih dnevno političkih stranačkih potreba i lažnih obećanja o imaginarnim radnim mjestima.