Nedavno je objavljen strateški dokument Europske komisije o atomskoj energiji iz kojega proizlazi da Europska Komisija namjerava poticati istraživanje o gradnji novih reaktora. Konkretno se radi o razvoju takozvanih minireaktora koji bi, uz odgovarajuće poticaje, 2030. mogli krenuti u pogon. Mnogi stručnjaci to smatraju prerizičnim, pa i apsurdnim. Planove Europske komisije stručnjakinja Njemačkog instituta za gospodarska istraživanja (DIW) Claudia Kemfert smatra "ekonomskim idiotizmom" i argumentira: "Ekonomske činjenice govore jasno protiv toga.". Za većinu energetskih stručnjaka već odavno nema dvojbe oko toga ima li atomska energija budućnost ili ne. "Danas se više ne mogu graditi nove nuklearke, to se jednostavno ne isplati. Na liberaliziranim tržištima to više nije zamislivo", rekao je još prije tri godine u intervjuu za DW Mycle Schneider, izdavač Izvještaja o svjetskoj atomskoj industriji: "Atomska energija je zamisliva opcija još samo tamo gdje ne samo da postoji politička potpora, nego i spremnost ulaganja državnog novca ili izdavanja jamstava." 
Struja dobivena iz novih nuklearki je već danas skuplja nego iz obnovljivih izvora. A ta računica izgleda još gore po atomsku energiju kada se uzmu u obzir dodatni troškovi. Trenutno je najveća subvencija koju atomska energija uživa oslobađanje od osiguranja od rizika. Trenutno nigdje u svijetu, naime, ne postoji niti jedan vlasnik nuklearki koji je dovoljno osiguran. U članicama Europske unije propisana je svota pokrića između 0,1 i 2,5 milijarde eura. No, kada bi došlo do neke veće nesreće poput Černobila i Fukušime, žrtve bi ostale praznih rukava. Ili bi im odštete morale platiti države iz proračunskih sredstava, dakle, porezni platiše, zaključuje Deutsche Welle. Prema računicama tvrtke Versicherungsforen Leipzig troškovi jedne velike nuklearne nesreće u Europi bi iznosili između 150 i 6.363 milijarde eura! Kada bi se koncerni koji upravljaju nuklearkama osigurali od ovakve nesreće, to bi znatno povećalo cijenu atomske energije. Adam Pawloff iz Greenpeaceovog ureda u Beču stoga predlaže osnivanje jednog javnog fonda u koji bi sve tvrtke koje upravljaju nuklearkama uplaćivale doprinose. To bi, međutim, cijenu 1 kW/h struje iz atomskih elektrana poskupjelo za 14 do 67 centi. Često se podcjenjuju, a i prešućuju dugoročni troškovi proizvodnje struje u nuklearnim elektranama. Prema navodima Europske komisije, koncerni koji upravljaju nuklearkama u EU-u su za demontažu starih pogona i uklanjanje radioaktivnog otpada na stranu stavili 150 milijardi eura dok se računa da će im do 2050. za to biti potrebno 268 milijardi. U jednoj aktualnoj studiji zastupnika Zelenih u Europskom parlamentu se čak govori o troškovima u visini od 485 milijardi eura.