Institut Ruđer Bošković (IRB) i konzultantska tvrtka Mreža znanja predstavili su projekt "Jačanje sustava upravljanja znanjem i komercijalizacijom istraživanja Instituta Ruđer Bošković", koji ima cilj ojačati razvoj inovacija i unaprijediti komercijalizaciju rezultata istraživanja na IRB-u, ali i u državi te stvoriti nove konkurentnije proizvode koji bi osnažili gospodarsku konkurentnost. Projekt je vrijedan 440 000 eura, 90% financiran od strane EU-a, službeno je započeo 15. prosinca 2016., a trajat će 20 mjeseci. Ovakav projekt je potaknut stagnacijom u razvoju inovacija i komercijalizacija rezultata istraživanja u Hrvatskoj, zbog lošeg financiranja znanosti i istraživanja, administrativnih opterećenja, nepoticajnog zakonodavstva i nedovoljne suradnje tvrtki s istraživačkim organizacijama. No, problem seže još dublje, u školstvo koje je orijentirano na pamćenje podataka a ne korištenje istih uz razvijanje novih vještina te završavanje fakulteta bez praktičnih znanja. 
''Razvoj pozitivne inovacijske klime dugotrajan je i složen proces koji zahtijeva promjenu mentaliteta. Također, postupak provedbe i zaštite patenata skup je i dugotrajan te zahtjeva veliku aktivnost inovatora, a zakoni su demotivirajući za znanstvenike koji su utrci za određenim brojem utjecajnih radova ne bi li sačuvali radno mjesto i osigurali napredovanje.'' – objasnio je dr. Tome Antičić, ravnatelj IRB-a. Isto tako, dodaje da rješenje problema vidi u sustavnoj politici i usmjeravanju financiranja u obrazovanje, znanost i gospodarstvo te osnivanje državnog fonda za potpore patentiranju što bi zahtijevalo izmijene Zakon o radu i ubrzavanje administracije. Ujedno, naglašava kako resorna ministarstva moraju osigurati sredstva za patentne portfelje, za njihov uspješan životni vijek. Mario Cindrić sa IRB-a pojašnjava da bi se trebao stvoriti kvalitetni patentni nacionalni portfelj, na način da Vlada osnuje fond za financiranje patenata na nacionalnoj razini, za što bi se godišnje moralo izdvojiti samo 10 milijuna kuna, a istraživačkim institucijama mogla bi se i odrediti kvota za godišnji broj patenata. Svjetlana Maleković iz Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, Grad Zagreb, na okruglom stolu je naglasila kako je Grad Zagreb 2001.-2016. uložio 10 milijuna kuna u poduzetništvo, a za ovu godinu je planirano dodatnih pola milijuna kuna, uz preuređenje više od 7000 m2 paviljona na Zagrebačkom velesajmu za nove start-up tvrtke. 
Na okruglom stolu se raspravljalo i o problemima patentiranja i razvoja inovacija u praksi, od nepostojanja sustava vrednovanja rada znanstvenika koji su dodatno angažirani na projektima razvoja inovacija, manjka financiranja do nepostojanja centralnog sustava i politike pametnog upravljanja patentima na nacionalnoj razini. Bojan Jerbić s FSB-a je tom prilikom objasnio kako su nacionalni fondovi nezamjenjivi ističući primjer iz Njemačke, grad Karlsruhe koji ima najveći broj doktora znanosti zahvaljujući što je Institut za tehnologiju Karlsruhe 70% financiran iz nacionalnih fondova. Osim što tvrdi kako 80 milijuna kuna nije dovoljno za znanost, rješenje nudi u stavljanju inovacijskog razvoja kao strateški nacionalni resurs, što bi utrostručilo financiranje znanosti i za najmanje pet godina bi se vidjeli prvi rezultati, a ne da fakulteti kao nedohodovne institucije moraju financijski sudjelovati u razvojnim projektima. 
''Institut Ruđer Bošković ima najveći patentni portfelj kojeg smo sami financirali, ali na to uopće nisam ponosan jer u svim razvijenim zemljama u patente ulaže država. Smiješno je da uopće nije riječ izdašnim državnim sredstvima, već o ulaganjima od pet do deset milijuna kuna godišnje na nacionalnoj razini.“ - na kraju dodaje Cindrić. Sudionici rasprave su se složili da nema inovativnih proizvoda bez kvalitetne znanosti, funkcionalnih zakona i transparentnog protoka kapitala za istraživanja i inovacije te pametne nacionalne politike za poticanje razvoja inovacija. Zaključuju pitajući se: zašto znanstvenik u Hrvatskoj ne može otvoriti tvrtku, zbog čega je to sukob interesa te zašto u Hrvatskoj agenciji za malo gospodarstvo i investicije jedan projekt može biti evaluiran i proveden za šest tjedana, a drugima je potrebno šest mjeseci i više?