Ina pod hitno treba obnoviti rezerve, jer bi daljnji pad rezervi značio izumiranje naftnog rudarstva i potpunu ovisnost o uvozu, a uz to bi trebalo dovršiti i proces modernizacije rafinerija, koje bi mogle već do 2030. godine vratiti ulaganje i početi stvarati dobit. To su glavni zaključci predavanja koje su u sklopu redovite 48. skupštine Znanstvenog vijeća za naftu i plin HAZU-a u utorak iznijeli Antun Bauk i Ivan Medarac. Ukupan pad proizvodnje nafte u desetgodišnjem razdoblju je 30%, a plina 22%. Vijek trajanja rezervi vrlo je kratak - prema Ininim podacima za 2015. vijek trajanja rezervi nafte je 16 godina, a plina za svega devet godina. 
"Potrebno je kupiti rezerve, odnosno otkriti polja koja mogu stabilizirati rezerve. Daljnji pad rezervi i pad proizvodnje neće osigurati dovoljna sredstva za ozbiljnije obnavljanje rezervi, posebno istraživanjima, koje se ne financiraju kreditima. Samo za obnoviti rezerve Ini je u pet godina potrebno ulaganje od 825 milijuna do 1,3 milijarde dolara, pri čemu je, da se ove godine otkrije polje s naftom i plinom, potrebno četiri godine da ga se privede svrsi. A to polje bi trebalo imati 11 m3 volumena u ležištima ugljikovodika" kazao je Antun Bauk. 
Inin omjer dodanih rezervi i pridobivenih količina (RRR – Reserves Replacement Ratio) ugljikovodika je za 2015. godinu bio minus 62%, nafte minus 3,5%, plina minus 100%. MOL je iste godine bio na minus 10 posto RRR-a ugljikovodika i kao glavni cilj je postavio obnovu zaliha, odnosno rezervi do 100 posto, ali, kako proizlazi iz podataka, taj cilj ne dijeli s Inom.
Medarac je, pak, upozorio da su rafinerije u Sisku i Rijeci mogle već biti profitabilne u slučaju da je MOL poštivao ugovornu obvezu i od 2003. do 2008. godine uložio dvije milijarde kuna u njihovu modernizaciju za Euro5 standard. Međutim, ulagalo se tek od 2008. godine i to nepotpuno, tako da obje rafinerije danas proizvode manje nego prije 2003. godine, pa je potrošnja naftnih derivata zadovoljavana uvozom. Prema njegovom mišljenju, modernizacije treba dovršiti i po cijenu da u petogodišnjem procesu modernizacije stvaraju gubitke, jer imaju potencijal do 2030 godine vratiti investiciju te od onda poslovati s dobiti. "Potpuni povrat vlasništva je moguća opcija, ali podrazumijeva dodatne troškove ulaganja u rafinerije u iznosu od 1,15 milijardi dolara. Ekonomski najjeftinija varijanta je strateški partner, postojeći ili drugi, koji će hitno modernizirati rafinerije i s kojim će Republika Hrvatska podijeliti troškove i rizike sanacije i modernizacije. Treća varijanta je odustajanje od suvlasništva u Ini i njenim rafinerijama, što znači redukciju prerade nafte, zaposlenosti, porast energetske ovisnosti i smanjenje drugih djelatnosti naslonjenih na preradu nafte" rekao je Ivan Medarac, upozorivši da do radikalne zamjene nafte goriva neće doći još 1 do 2 investicijska ciklusa, odnosno 20 – 40 godina te da rafinerije u tom mogu akumulirati između 5 i 10 milijardi dolara nove vrijednosti, objavio je Lider.