Ministarstvo gospodarstva danas je otvorilo javnu raspravu o prijedlogu nacrta Zakona o tržištu električne energije (ZOTEE) objavom nacrta na svojoj web stranici. Javna rasprava trajat će do 26. studenog a zainteresirani su pozvani aktivno sudjelovati putem obrazaca. Tom prigodom u MINGO-u je održana prezentacija nacrta zakona. Zamjenik ministra za energetiku Alen Leverić, dipl. oec. rekao je da bi se zakon na Vladi trebao naći u prosincu, te bi trebao biti donesen do kraja godine. 
MINGO očigledno planira i kadrovska pojačanja u sektoru jer je Leverić najavio da će sektor energetike do kraja godine biti "najelitniji sektoru u ministarstvu, s najkvalitetnijim kadrovima". Vezano za sam zakon Leverić je kazao da on donosi novi pravac u restrukturiranju HEP-a te da je država željela zadovoljiti sve sudionike na tržištu, s tim da joj je u interesu propis koji će se moći implementirati. Govoreći o važnosti zakona načelnica Sektora za energetiku Kristina Čelić, dipl. ing. rekla je da bi do 2014. EU tržište električnom energijom trebalo u potpunosti profunkcionirati. To znači da će se moći birati između opskrbljivača energijom u EU, i ti će opskrbljivači moći kupovati energiju iz Hrvatske, a interes države je sigurna opskrba po preferencijalnim cijenama. 
Distribucija i prijenos ostaju regulirane djelatnosti, a opskrba i proizvodnja postaju tržišne. Prema prijedlogu ZOTEE Vlada može odlučiti o zajamčenom opskrbljivaču za kućanstva, a kada je riječ o restrukturiranju HEP-a ta će tvrtka moći sama odlučiti o organizacijskom modelu ustroja operatora prijenosnog sustava. Nakon što da prijedlog kako misli organizirati svoju djelatnost traži certifikaciju HERA-e, koja traži odobrenje Europske komisije. Nakon toga HERA donosi odluku i aktivno prati proces restrukturiranja koji mora biti dovršen u roku od 12 mjeseci od stupanja zakona na snagu. Bude li HEP-ov OPS namjerno diskriminirao korisnike mreže, prijeti mu ogromna kazna, od 1 do 10% godišnjeg prometa u prošloj poslovnoj godini. Ključno kod takozvanog "unbundlinga" je i nemogućnost prelijevanja troškova iz jedne u drugu djelatnost, ne bi li se ona manje profitabilna učinila profitabilnijom. Jedna od zanimljivosti zakona je i to da predviđa donošenje metodologije za pružanje usluge uravnoteženja sustava, a metodologiju će donijeti HROTE koji će i biti zadužen za nabavu energije uravnoteženja. "Uravnotežavanje sustava nosi svoje troškove, pa je moguće da će cijena takve energije biti i 20% veća", objasnila je Čelić. Određuje se i pozicija krajnjeg kupca, koji dobiva pravo promjene opskrbljivača u tri tjedna. 
O situaciji na EU tržištu električne energije i vlasničkom razdvanju operatora prijenosnog sustava govorio je Johannes Mayer, čelnik odjela za regulaciju i natjecanje autrijskog regulatora E-control. Mayer je kazao da u ovom trenutku samo Poljska i Slovenija taj problem nisu riješile kroz odabir modela pretočen u zakonsko rješenje. Zaključio je da na energetskom tržištu električnom energijom u EU vlada velika borba oko toka gotovine, odnosno postojanja manjeg interesa za reguliranim djelatnostima u korist djelatnosti koje generiraju veći profit, a želja Trećeg energetskog paketa je da se to promijeni i da se tok novca bolje raspodijeli. "Tržište će postati osjetljivo ako se ne ostvari rast. Energetske tvrtke su nervozne i pitaju se kako će pritisak politike i regulatornih tijela utjecati na njihove profite kad se Treći paket u cijelosti implementira. Razlika među TSO-ima u Europi je velika, Francuska je veliki izvoznik i TSO je davao podršku tom izvozu, Nijemci su dosta ulagali, a Talijani su veliki uvoznici", kazao je Mayer. Govoreći o austrijskim iskustvima u periodu 2001.-2010. kazao je da je otvaranje tržišta električnom energijom u toj zemlji dovelo do uštede od milijardu eura, povećanja BDP-a od 1%, gospodartvo je zaradilo 3 milijarde eura i otvoreno je 3.000 radnih mjesta. Rizik ulagača je bio manji radi predvidive cijene energije, koja je znatno pala za industriju, a smanjila se i za kućanstva. Istodobno, dobit energetskih kompanija s povećala čak 120%, jer je došlo do povećanja veleprodajnih cijena struje od 20-30 eura po MWh 2001. na 60 do 80 eura po MWh 2010. Utjecaj politike na elektroprivredu se smanjio na način da više politika nije ta koja određuje koji će se energetski kapaciteti graditi, a koji ne, što je pozitivno utjecalo na profit nacionalne elektroprivrede.