Ovog mjeseca predsjednik Trump je okončao sudjelovanje Sjedinjenih Američkih Država u Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu (JCPOA), poznatijem kao 'iranski nuklearni sporazum', koji je ukinuo različite sankcije Iranu. Nakon toga, američki ministar financija i druge federalne agencije započeli su proces ponovnog nametanja sankcija u nastojanju da se stvori financijski pritisak na iranske vladare. Navedeni akcijski plan i micanje ograničenja za vanjske investitore u iranski naftni, plinski i petrokemijski sektor stvorili su značajan interes kod multinacionalnih tvrtki. Međutim, odluka SAD-a zamrznula je planove tvrtke Total i ostalih te navukla na sebe velike kritike ostalih svjetskih igrača. Europska unija i Ujedinjeni narodi, kao sudionici u iranskom nuklearnom sporazumu, još se nisu pridružile SAD-u i ponovnom sankcioniranju Irana. Prema tome, trenutačno svima visi nad glavom pitanje - što bi se dogodilo ako bilo koji od njih ili čak oboje krenu u tom smjeru? Elif Kutsalu, menadžer u savjetodavnoj tvrtki McKinsey Energy Insights, predložio je tri moguća scenarija. Prvi scenarij predlaže da samo SAD vrati sankcije Iranu. Tada se očekuje da neće biti velikih promjena na tržištu, s obzirom na to da Iran ne izvozi naftu i rafinirane proizvode u SAD, nego uglavnom u Europu (20%) i Aziju i Pacifik (80%). Takva situacija bi mogla uzrokovati kratkotrajne promjene cijena sve dok se ne uspostavi novi, revidirani okvir sporazuma, a Europska investicijska banka (EIB) bi vjerojatno nadoknadila štetne učinke rasta iranske proizvodnje. Drugi scenarij podrazumijeva da se Europa pridruži SAD-u u nametanju sankcija Iranu. Tada bi i do 400.000 bbl dnevno iranskog izvoza i proizvodnje izravno bilo izloženo riziku, a ograničeni pristup kapitalu i tehnikama mogao bi dodatno zaustaviti budući rast proizvodnje ugljikovodika Irana. Takav scenarij mogao bi dugoročno utjecati na cijene, no drugi članovi OPEC-a imali bi dovoljno kapaciteta na raspolaganju za nadoknadu izgubljenih količina i sprječavanje porasta cijena nafte. Azijske rafinerije vjerojatno bi nastavile s kupnjom iranskih sirovina, a dostupnost kapitala iz azijskih nacionalni naftnih tvrtki trebala bi na kraju nadoknaditi neka od ograničenja u priljevu novčanih sredstava. U posljednjem scenariju UN ponovno nameće sankcije, što je moguće ako Iran potpuno ponovno pokrene svoj nuklearni program. Tada bi se iranski izvoz i proizvodnja smanjili za 1,2 do 1,3 milijuna bbl dnevno. To bi vjerojatno strukturno narušilo dinamiku globalne opskrbe i rezultiralo višim cijenama nafte. Isto tako, moglo bi imati i ozbiljne posljedica za buduće izglede proizvodnje nafte u Iranu, uz pretpostavku da će pristup tehničkim rješenjima i financijama opet biti ograničen, objavio je Rig Zone.