Rekordne cijene ETS dozvola u Europi ove zime nisu uspjele umanjiti cijenu proizvodnje ugljena iz njemačkih elektrana za baznu proizvodnju, jer nedostatak prirodnog plina na tržištu znači da postoji ograničen prostor za proizvođače da u kratkom roku pređu na čistije alternative. Rastuće cijene ugljičnog dioksida, pod jednakim uvjetima, trebale bi davati poticaj za korištenje plina umjesto ugljena za dobivanje energije, ali nedostatak plina ove godine podržao je cijene tog energenta na razinama koje su u potpunosti neutralizirale pozitivan utjecaj rasta cijena ETS dozvola na konkurentnost plina u odnosu na ugljen. To je stvorilo pritisak na povećanje cijena električne energije, koje su porasle kako bi pokrile rastuće troškove ugljičnog dioksida, koji se ne mogu ublažiti ili smanjiti prebacivanjem s ugljena na plin, podržavajući marže za elektrane na ugljen ove zime i povećavajući izglede za potražnju za električnom energijom proizvedenom iz ugljena. 

Potencijal da se proizvodi više iz ugljena a manje iz plina ove zime posljedično stvara dodatan poticaj cijenama ETS dozvola, zatvarajući krug uzlaznog ciklusa koji je ove godine obilježio europska tržišta energije. Argus piše da po sada već premašenim cijenama ETS dozvola od oko 50 EUR/MWh, to čini 51% troškova proizvodnje 42% učinkovite elektrane na ugljen u Njemačkoj. Početkom 2018. komponenta ETS-a iznosila je oko 27 EUR/MWh ili 20% troškova proizvodnje. 

Ugljen vs. plin

S druge strane, početkom 2018. trošak emisija u cijeni plina za 55% učinkovitu plinsku elektranu koje se tržišno natjecala s TE na ugljen iznosila je oko 2 EUR/MWh, ili 12 % od ukupnog iznosa. Do početka ove godine to je poraslo na 8,20 €/MWh, odnosno 44%, a do sada je ovaj mjesec to poraslo 14,90 €/MWh, odnosno 36%. 

Ugljenom - drugom komponentom cijene prelaska na plin - također se trguju po cijenam višim od onih u proteklom desetljeću, što je rezultiralo neviđenom cjenovnom razlikom zamjene goriva za plin višom od 41 €/MWh do sada u ovom mjesecu. No, unatoč tako visokoj cijeni zamjene goriva, stvarna cijena plina još je uvijek veća, oko 51 €/MWh. Razlog je u nedostatku plina u Europi, uzrokovanog neuobičajeno niskim zalihama i relativno slabim uvozom plina iz plinovoda i LNG -a, što je značajno smanjilo dostupnost za elektroenergetski sektor i održalo cijene na razini koja ga čini nekonkurentnim s ugljenom. 

Lošiji standard

Njemačka proizvodnja na plin pala je za 5,9 GW u kolovozu s godinu dana ranije na 2,4 GW, dok se proizvodnja na ugljen popela za 690 MW na 3,3 GW. Proizvodnja iz ugljena do sada je u rujnu imala prosječno 7,2 GW. Ako rastući troškovi ugljičnog dioksida ne izazovu pomak prema proizvodnji s manjim emisijama, trošak ETS dozvola koji snosi krajnji potrošač bit će veći nego što bi inače bio. To pokazuje još jednu moguću posljedicu određivanja cijena ugljičnog dioksida: viši troškovi ugljika, kada bi se prenijeli na potrošača u višim cijenama, mogli smanjiti ukupnu potražnju za električnom energijom. 

U mjeri u kojoj to može potaknuti učinkovitiju potrošnju energije - na primjer potrošači ulažu u mjere energetske učinkovitosti, što se može smatrati poželjnom. No, ako skok cijena ETS ozvola električnu energiju učini preskupom za kućanstva i poduzeća te potpuno smanji potražnju, njihov bi utjecaj mogao biti znatno manje opipljiv, budući da bi manja potražnja za električnom energijom mogla umanjiti životni standard kućanstava i općenito ekonomsku proizvodnju, piše Argus.