Izvještaj "Sierra Cluba" zaključuje da su dani ugljena kao jeftinog energenta prošlost. Rastući troškovi izgradnje elektrana, globalni rast cijena ugljena, te pojava Organizacije zemalja izvoznica ugljena, čimbenici su koji čine električnu energiju dobivenu iz elektrana na ugljen rizičnom i u financijskom, a ne samo ekološkom smislu, piše Halter
Investitori u termoelektrane u nizu slučajeva u posljednjih desetak godina našli su se u teškim financijskim gubicima zbog loših proračuna i predviđanja kretanja cijena na tržištu. Tako je primjerice u indijskoj državi Gujarat projekt ultra-mega elektrane Tata Mundra od 4 GW suočen s potencijalnim milijardama dolara gubitaka. Od 2006. godine, kada se kompanija Tata Power natjecala za gradnju, cijena ugljena se udvostručila. Zbog oblika ugovora s indijskom vladom Tata sada ne može prebaciti trošak na kupce struje te zahtijevaju od vlade da ih razriješi ugovora i podigne cijene za 40%. Projekcije za isplativost ove investicije koje je izračunala kompanija bile su bazirane na vrlo umjerenoj projekciji rasta troškova ugljena ali i njegovog transporta do termoelektrane što se pokazalo promašajem. 
Troškovi su znatno porasli čak i prije završetka gradnje te termoelektrane. U SAD-u, investitor u nedavno završenu elektranu na ugljen Spiritwood Station u Sjevernoj Dakoti, objavio je u siječnju 2012. godine da neće elektranu staviti u funkciju kako bi ograničio financijske gubitke. Kao razlozi su navedeni slabija potražnja za energijom od očekivane, manja cijena prodaje u mrežu i odustajanje nekih industrijskih klijenata. U 2010. godini, također u SAD-u, Peabody Coal je objavio da su se troškovi gradnje termoelektrane Prairie State u Illinoisu udvostručili u odnosu na procjene, na 4,4 milijarde dolara. Ovo su samo neki od slučajeva loših kalkulacija investitora u termoelektrane na ugljen koji su navedeni u ovoga tjedna objavljenom izvještaju Sierra Cluba, jedne od najvećih američkih okolišnih organizacija. 
Izvještaj pod nazivom "Locked In: The Financial Risks of New Coal-Fired Power Plants in Today's Volatile International Coal Market" ("Zaključani: financijski rizici novih termoelektrana na ugljen na današnjem nestabilnom tržištu ugljena") dovodi u pitanje tradicionalnu tezu da je ugljen jeftin i pouzdan energent te tako dobar izbor za zemlje u svim dijelovima svijeta. Autor izvještaja Bruce Buckheit, bivši direktor Ureda za kvalitetu zraka američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA), u zaključku ističe da su čimbenici koji čine električnu energiju iz elektrana na ugljen inherentno rizičnom rastući troškove izgradnje elektrana, globalni rast cijena ugljena, te pojava tzv. Organizacije zemalja izvoznica ugljena (OCEC). 
Slučajevi eskalacije troškova gradnje do 100% su postali uobičajeni, a cijene ugljena posvuda na svijetu nastavljaju rasti, ističe Buckheit. Ta situacija se pogoršava pojavom OCEC-a koji dominira visoko koncentriranim globalnim tržištem ugljena. Naime, dva najveća proizvođača, Australija i Indonezija, pokrivaju više od 50% globalnog izvoza ugljena, što im pruža mogućnost održavanja visoke cijene. Takva situacija na tržištu u zemljama u kojima postoje domaće regulative koje sprečavaju investitore da porast troškova prenesu na potrošače, investicije u ugljen čine vrlo rizičnim, a u drugim pak zemljama dovode do rasta cijena za potrošače. "Donositelji političkih odluka i financijske institucije moraju uhvatiti korak s realnošću 21. stoljeća - ugljen više nije isplativ. Upravo posvuda vidimo porast kapaciteta na ugljen koji ne ostvaruju prihode. Ovakve rizične investicije prisiljavaju obične građane da plaćaju cijenu za sve skuplju struju dobivenu iz ugljena", izjavio je Justin Guay, predstavnik Sierra Cluba iz Washingtona. 
Istraživači Sierra Cluba alternativu ne vide u plinu kao energentu, već navode kako vjetar i solarni fotonaponski paneli "doživljavaju strmoglav pad cijena i ubrzano postaju konkurentni s energijom dobivenom izgaranjem ugljena". Izvještaj dokumentira da je cijena struje iz fotopanela od 2008. godine pala za više od 60%, "dok nove vjetroelektrane sad mogu proizvesti struju za 5-10 centi/kWh, što je konkurentno s ugljenom na bilo kojem tržištu". Investicije u nove elektrane na ugljen predstavljaju za države i financijske institucije svojevrstan "energetski zatvor", jer se izlažu dugoročnoj ovisnosti o nestabilnom međunarodnom tržištu energenata. Ipak, iz Sierra Cluba navode i mjere koje bi mogle pomoći zaštiti od sve većeg rizika povezanog s ugljenom, a to je da pri proračunu isplativosti treba pretpostaviti da će cijene ugljena rasti, koristiti preciznu diskontnu stopu, te izračunati trošak rizika za svaku predloženu elektranu na ugljen.