Nacionalna naftna kompanija, Ina, prije nekoliko dana pohvalila se hrvatskoj javnosti da je kod Đeletovaca, od osamdesetih godina prošlog stoljeća jednom od njezinih najznačajnijih domaćih nalazišta ugljikovodika, pronašla nove količine crnog zlata. Na novoj će se istražnoj bušotini, kada se za dvije godine obave i svi tehnički radovi, dnevno proizvoditi dodatnih oko 600 barela sirove nafte. Zbog takvoga bi događaju razloga za zadovoljstvo trebao naći i Ivica Klem, načelnik Općine Nijemci, na čijem se području bušotina i nalazi. No, on je, kao što je to činio već u niz navrata, izrazio negodovanje što rudna renta koju lokalna uprava, odnosno njegova općina, dobije za eksploataciju nafte nije adekvatna iscrpljenim količinama i štetama koje pritom nastaju na okolišu te komunalnoj i prometnoj infrastrukturi, a uz to lokalna zajednica nema nikakvog uvida u količine iscrpljene nafte. 
Pritom veli da ima čvrste dokaze da je od 2008. do 2010. proizvodnja nafte ondje rasla, a istovremeno se rudna renta Općini smanjivala. Negodovanje zbog načina i iznosa naftne rente na eksploatacijskim poljima Crnac, Kućanci, Beničanci, Bokšić, Klokočevi i Obod iznosi načelnik Općine Magadenovac, Stjepan Živković, premda ta općina naftnu rentu dobiva svaki mjesec i godišnje od nje uprihodi oko 3,5 milijuna kuna. Kaže da oni nikad ne dobiju izvješće o iscrpljenim količinama ugljikovodika, a nemaju ni mogućnost bilo kakve tehničke kontrole nad time. Svojim se kolegama, pridružuje i Zoran Kovačević, načelnik Općine Koška, na čijem području naftu crpi nekoliko Ininih postrojenja. 
Godišnje od Ine za to uprihode samo oko 150.000 kuna, što je znatno manji iznos, veli, nego što Ina pritom napravi štete na cestama i drugoj komunalnoj infrastrukturi. Uz to, nikad ne znaju koliko je nafte iscrpljeno i je li doznačeni iznos rente ispravan. Naravno, u Ini odbacuju bilo kakve primisli o zloporabama ili zakidanjima sa svoje strane. Kako navodi Služba za korporativne komunikacije, Ina plaća naknadu za eksploataciju (tzv. rudnu rentu), kako je propisano Zakonom o rudarstvu i Uredbom o novčanoj naknadi za koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina, obje iz 2011. godine. Prema Uredbi, naknada za pridobivenu količinu ugljikovodika (varijabilni dio) za mineralne sirovine pridobivene na kopnu i teritorijalnom moru RH prihod je državnog proračuna, koji se dijeli tako da 50% pripada jedinici lokalne samouprave na čijem se području pridobivaju ugljikovodici (općine i gradovi), 20% pripada područnoj/regionalnoj samoupravi (županije) i 30% pripada državnom proračunu. To znači da od ukupno 5% naknade općini/gradu pripada 2,5%, županiji 1% a Hrvatskoj 1,5% proizvedene količine, odnosno vrijednosti ugljikovodika. Za 2011. godinu Ina je, na ime rudne rente, u državni proračun uplatila 348 milijuna kuna, a za razdoblje od 2000. do 2010. taj je iznos viši od 1,4 milijarde kuna. 
No pritom ističu da raspodjela ukupno uplaćenog iznosa naknade prema jedinicama lokalne i područne samouprave nije u nadležnosti Ine. Spomenuti podatak, ističu, općine mogu zatražiti od Ministarstva gospodarstva (MINGO), koje im ga je Ina dužna dostavljati. Iz Ine dodaju da je moguće smanjenje iznosa koji su na ime naknade za eksploataciju plaćeni jedinicama lokalne samouprave rezultat manjih proizvedenih količina, budući da se uglavnom radi o poljima u završnoj fazi proizvodnje. Pritom se rudna renta računa na bazi tržišnih vrijednosti količina iscrpljenih ugljikovodika, a ne na bazi stalnih vrijednosti, i to prema zakonski utvrđenoj formuli (slično dvotjednom izračunu cijene naftnih derivata) te stoga ni iznosi doznačeni općinama/gradovima i drugima nisu uvijek jednaki, objavio je Glas Slavonije.