Krajem veljače u Institutu Vinča izlilo se 300-400 litara vode u podrumu u kojem je bio uskladišten uranijski ’žuti kolač’. „Žuti kolač” je samljeveni uranij pripremljen za obogaćivanje i dalje korištenje u nuklearnom reaktoru. Javnost ni do danas nije saznala da li je radioaktivnost bila povećana ili ne. Prema jednom mjerenju jest, prema drugom nije, piše Politika. Neslužbeni rezultati provjere vode iz podzemnog skladišta su oprečni: u izveštaju Nuklearnih objekata Srbije nije zabilježeno zračenje, dok u priopćenju Laboratorija za zaštitu od zračenja piše da je ono bilo 1.000 puta veće od onog u pitkoj vodi. 
Prema pisanju Politike, nastala je panika među zaposlenima, a neke trudnice nisu ni došle na posao. Zatim je na zahtjev zaposlenih u Laboratoriji za materijale, gde se incident i dogodio, sazvan sastanak na koji je pozvan i direktor dr. Jovan Nedeljković. Prema saznanjima Politike, na tom sastanku su isplivale i brojne organizacijske manjkavosti, koje u toj instituciji postoje već 40 godina, a koje nitko ne rješava. Na tom sastanku su takođe usvojeni i zaključci „za koje nikome nije palo na pamet da budu objavljeni“ , piše takođe beogradski list. 
Tek 13. ožujka, dakle dva tjedna i koji dan poslije incidenta sa „žutim kolačem", zasjedao je Upravni odbor Instituta Vinča, na kojem je naloženo direktoru da u roku od dva mjeseca ispuni sve predložene mjere kao i da pripremi plan za uklanjanje ionizujućeg zračenja, nuklearnog materijala i radioaktivnog otpada, ali i da najkasnije za 48 sati obavijesti nadležne u kakvom je stanju zgrada 14 u kojoj je nuklearni materijal bio smješten. Na popisu onih koji su trebali biti obaviješteni je više ministarstava u Vladi Srbije, poput ministarstva prosvijete i znanosti, policije, obrane. U međuvremenu su u Vinču došli i stručnjaci Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) iz Beča. 
 Iz cijelog incidenta ostao je niz nerazjašnjenih pitanja, zaključuje Politika, poput onog zašto se ranije nije adekvatno uskladištio „žuti kolač“, budući da je on preostao od projekta „drugi nuklearni program“ od prije 40 godina; zbog čega "Nuklearni objekti Sbije" nemaju ni jednu odgovarajuću licencu za rad sa radioaktivnim materijalom; tko je zapravo rukovodio izmještanjem nuklearnog otpada iz Vinče u Rusiju; tko smije građanima uskratiti pravo na pravovremeno i pouzdano obavještavanje, pogotovo u ovakvim incidentima i šta bi se dogodilo da je načinjena greška sa većim posljedicama.