Kako piše Večernji list, postoje značajne razlike između onoga što je Institut Ruđer Bošković prijavio regulatornom tijelu te onoga što se zaista zateklo u njihovu skladištu nuklearnog otpada. Nakon završetak inspekcijskog nadzora, utvrdit će se koji su prekršaji iz Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti počinjeni, a ako ulaze u zonu kaznene odgovornosti, to će biti prijavljeno nadležnim službama – istaknuo je ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost (DZRNS) Saša Medaković, ističući još jednom kako uraniju, kao ni drugom radioaktivnom materijalu, nije mjesto u gradu. Podsjetimo, iz Iz IRB-a odbacili su navode Večernjaka, iako ih je potvrdio DZRNS, koji je prije dvije godine i zapečatio skladište zbog neadekvatnog skladištenja i kontaminacije. Razlike u bilanci i njih su ozbiljno šokirale. Osim toga, izvješće DZRNS-a u neskladu je s izjavom Branka Vekića, koji dugi niz godina upravlja skladištem IRB-a, iz svibnja ove godine kad je, u jeku rasprave treba li stalno odlagalište biti na Trgovskoj gori, rekao da  u skladištu IRB-a ništa ne ulazi što se  ne nadzire.
Neprijavljeni materijal alarmirao je i tajne službe, a po nekim informacijama, kako piše Večernjak,  u priču se uključio i USKOK. Razlika u bilanci otvara pitanje što se sve moglo raditi s neprijavljenim količinama – je li netko iz kruga ljudi koji tamo imaju pristup i čija je dužnost voditi evidencije zloupotrijebio ovlasti, je li se mimo procedure primao materijal i postoji li materijalna korist. Kako se doznaje, planiraju se usporediti računi za skladištenje materijala te njegove stvarne količine, piše Večernji list. Za nuklearni materijal se zanima i međunarodni terorizam, što je još jedna komponenta problema. Svi se slažu da je Hrvatskoj potrebno stalno odlagalište. On se sada, osim na IRB-u, skladišti na više lokacija, a neki je radioaktivni otpad i iskorišteni radioaktivni izvor nadomak ruku građana. – Ima ga u tvornicama, pilanama u Mrkoplju i Lukovdolu, u zračnoj luci u Omišlju. U sportskoj dvorani Mladost u Rijeci je gromobran. Obiđemo ga nekoliko puta godišnje. Trebalo bi ga skinuti, ali se nema kud s njim – kaže Mladen Novaković iz tvrtke Ekoteh, koja je i sanirala skladište IRB-a.