Dužnosnici američkog ministarstva financija objavili su jučer da bi na ovotjednom sastanku ministara financija zemalja G7 mogli predložiti da europske zemlje uvedu carinu na uvoz ruske nafte, umjesto potpune zabrane njegovog izvoza. G7 zemlje su SAD, Kanada, Japan, Njemačka, Italija, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, a carina bi bila puno brže rješenje. Ruska nafta prodaje se trenutno s popustom od cca 25% na globalnu referentnu vrijednost, a carina bi se mogla postaviti tako da smanji rusku dobit, ali morala bi biti dovoljno niska da Rusija zarađuje više nego što je košta proizvodnja, što bi joj dalo poticaj za izvoz, smatraju američki predstavnici. 

Ostavljanjem ruske nafte na tržištu izbjegli bi se potencijalni daljnji skokovi cijene nafte zbog europskog embarga, koji bi mogli nadoknaditi utjecaj sankcija na ruske prihode. Prihod od carina mogao bi se slijevati u fond za oporavak Ukrajine. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je danas da bi carine značile veći trošak za kupce, ili traženje novih dobavljača.

Kobni rast cijena

Od najave sankcija na rusku naftu i derivate cijena nafte već je nekoliko tjedana dodatno povišena. EU ima poteškoća s pristankom nekoliko članica bloka na potpuno zabranu korištenja ruske nafte, o kojoj su posebno ovisne Slovačka, Češka i Mađarska. Hrvatska je zatražila izuzeće za vakumsko plinsko ulje, koje je neophodno za proizvodnju derivata u RN Rijeka, koja će dovršetak modernizacije dočekati tek sredinom 2024., prema najavama INA-e. 

Prijedlog o carinama je uslijedio nakon što je talijanski premijer Mario Draghi nedavno američkom predsjedniku izložio ideju o formiranju kartela kupaca nafte. Osim toga, treba imati na umu da je kartel OPEC naglasio da nema namjeru povećavati proizvodnju kako bi nadonkandio eventualni manjak ruske nafte na globalnom tržištu, jer smatraju da je to unutarnjepolitičko pitanje Europe tj. "samonametnute sankcije", kako smo već izvještavali. 

Zbog situacije na globalnim tržištima energenata inflacija je rekordna, a svijet tone u gospodarsku recesiju, ili još gore u stagflaciju - kobinaciju inflacije i gospodarskog pada u kojem BDP opada ili slabi, a zaposlenost opada, što vodi do strašnog pada standarda građana, a samim tim i povećava mogućnost za političku krizu većih razmjera.