Na splitskom Ekonomskom fakultetu počela je dvodnevna međunarodna radionica na temu 'Iskorištavanje nafte i plina iz podmorja: koristi, prijetnje i izazovi'. Radionica koju organiziraju The International Emergency Management Society (TIEMS), Sveučilište u Splitu, Agencija za ugljikovodike i Državna uprava za zaštitu i spašavanje okupila je preko dvadeset domaćih i stranih znanstvenika i stručnjaka. Ravnateljica Agencije za ugljikovodike Barbara Dorić istaknula je kako je u proceduri Zakon o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika da je ključno, čak i iako se naprave i sve studije i ishode dozvole, da proces ne može započeti dok ne postoji detaljan plan intervencija i ne osigura se sva oprema kojom se može reagirati u trenutku eventualne nezgode. Sljedeće godine, najavila je, počinje operativno djelovanje, prvo seizmička snimanja, onda kompleksne studije i analize koje traju dvije do tri godine, a na osnovu kojih se definira istražno bušenje. "Dakle, istražno bušenje neće početi još zasigurno četiri godine", precizna je Dorić. 
Hrvatski stručnjak s velikim iskustvom rada na bušačkim platformama i njihovoj kontroli diljem svijeta Alen Grabner upozorio je na uštede koje će naftne kompanije pokušati napraviti ako ih ne kontroliramo: "Trebamo spriječiti dovođenje bušačkih platformi s tehnologijom starijom od 10 godina. Također potrebno je imati spremna postrojenja za obradu blata koje ostaje kao nus proizvod od bušačkih aktivnosti jer će se u protivnom, kao što je to diljem svijeta rađeno u prošlosti, takav otpad odlagati u more. Na kraju svog izlaganja osvrnuo se na vizualno onečišćenje koje je kroz raspravu bilo spomenuto u prvom dijelu radionice komentarom: “Bušačke platforme će biti tu 30 do 90 dana ovisno o dubini mora, nakon toga moguće je postavljanje sustava koji se nalaze na morskom dnu dok se na površini nalaze u pravilu postrojenja ne veća od tankera. Ne vjerujem da će vizualno onečišćenje biti problem u Jadranu niti da će eksploatacijske platforme koje bi ga mogle uzrokovati raditi u Hrvatskoj”, rekao je. Marian Cirnat iz Europske pomorske agencije za sigurnost objasnio je njihovu ulogu i nove standarde koji su se dodatno postrožili nakon nesreće u Meksiku 2010. 
"Iako su standardi u Europi i prije toga bili na višoj razini shvatili smo da je prevencija jedini pravi put te da se ne smijemo zadovoljiti kriterijima koji su vrijedili do tada", rekao je. Paul Foley iz Oil Spill Responsa prezentirao je kako u stvarnosti funkcionira primjena strategija i alata prilikom reagiranja na nezgode te pripravnost u odgovaranju na nezgode. "Slažem se s kolegama da je prevencija ključ, ali uvijek postoji rizik i moramo biti spremni reagirati i provesti mjere u slučaju nesreće. Ono na čemu mi radimo je da kroz pravilnu i pravovremenu upotrebu alata i tehnika umanjimo utjecaj nezgode na okoliš", rekao je Foley. Predsjednik TIEMS-a, Norvežanin mr.sc. Harold Drager rekao je da je od otkrivanja prvog polja u toj zemlji na Badnjak 1969. godine Norveška postala najbogatija zemlja na svijetu. "Bio je to svojevrsni božićni poklon Norvežanima, ali smo vrlo mudro iskoristili mogućnosti koje donosi nafta. To je moja poruka Hrvatskoj: budite mudri, preuzmite kontrolu i držite uzde u svojim rukama" poručio je Drager. Njegov sunarodnjak, Magne Ognedal iz norveške uprave Petroleum Safety Authority govorio je o težem putu koji je Norveška prošla učeći na vlastitim pogreškama i nesrećama te kazao kako od sredine 80-ih, kada su u sustav implementirali niz uredbi, nisu imali nesreća. Norveški model ne može se preslikati na Hrvatsku, ali njihovo znanje i iskustvo moguće je prilagoditi na Jadransko more koje ima svoje posebnosti. Zahvaljujući nafti, kazao je, bogati su, ali i zbog mudrog ulaganja novca od nafte i pravedne raspodjele profita kojom su osigurali dobar život svom narodu.