Izmjene Dioničarskog ugovora s MOL-om nisu ispunile dva od tri postavljena cilja - povećanje energetske stabilnosti kroz  povećanje zaliha ugljikovodika i povećanje tržišnog udjela, ustvrdio je član NO Ine Damir Vanđelić na suđenju Ivi Sanaderu u slučaju Ina-MOL, koje se danas održalo na Županijskom sudu u Zagrebu. "Neinvestiranjem u crpke gubi se tržišni udio, a zbog gubitka tržišnog udjela izgubljene su tisuće radnih mjesta. Ina je u regiji koju čine Slovenija, Srbija, Albanija, Crna Gora, BiH i Makedonija s 32% tržišnog udjela u 2003. u 2010. pala na 20%, što je pad od 37%. Inin tržišni udio padao je i prije 2009. po stopi od 4,5 do 5% godišnje, no zatim se taj pad ubrzao", rekao je Vanđelić. Odgovarajući na pitanje tužiteljstva odvratio je da je i MOL, sa svojim tvrtkama TUŠ, Tifon i Energopetrol  jedan od onih koji su zahvaljujući Ininom padu povećao svoj tržišni udio. U unakrsnom ispitivanju braniteljstva istaknuo je da je Dioničarski ugovor predviđao da će Ina osvajati regionalna tržišta u ime oba partnera, no MOL-ov tržišni udio u regiji je porastao, te da se iz toga može zaključiti da se MOL ponašao kao konkurent.

Govoreći o Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju Vanđelić je rekao da taj ugovor predviđa formulu koja na 15 godina determinira cijenu po kojoj Prirodni plin od Ine kupuje plin, a ta cijena nije tržišna. "Ta se cijena 2008. mogla usporediti s cijenom dobave ruskog plina, no procijeniti kako će se cijena kretati u periodu od 15 godina prilično je neizvjesno. Kalkulacije kojima je raspolagalo Ministarstvo gospodarstva pokazala je da gubici godišnje mogu dostići i milijardu kuna", pojasnio je Vanđelić dodavši da se već sada na tržištu mogu vidjeti cijene plina koje su bitno povoljnije od Ininih.

Naveo je podatak prema kojem su Inine rezerve ugljikovodika znatno pale. 2005. Ina je po njemu raspolagala s rezervama od 380 milijuna barela ekvivalenata nafte, a danas je to 280 milijuna barela ekvivalenata nafte. Samo lani rezerve su pale za 8,6%.

Na pitanja o rezultatima Ininog poslovanja u prošloj godini svjedok je naveo da je Ina lani imala dobit od 1,8 milijardi kuna te promet od 33 milijarde kuna, no da je to najvećim dijelom rezultat eksploatacije u Siriji i pozitivnog utjecaja tečajnih razlika. "Za poboljšanje poslovanja najvećim dijelom zaslužna je Sirija. Sirija je prošlo godine na rezultat doprinijela 4 milijarde kuna, što je jednako razlici prihoda u odnosu na 2010. godinu", posvjedočio je Vanđelić.

Govoreći o izmjenama 2009. Vanđelić je rekao da izmjenama Dioničarskog ugovora Nadzorni sa 7 od 9 glasova odlučuje tek o prodaji konsolidirane imovine Ine vrijedne minimalno 1,1 milijarde kuna jednokratno, odnosno 2,3 milijarde godišnje. U prijašnjem ugovoru iz 2003. NO je odlučivao o sumama od 80 milijuna kn jednokratno, odnosno 200 milijuna kn godišnje, pa se takve ključne odluke donose na Upravi u kojoj je odlučujući glas predsjednika Uprave Zoltana Aldotta. Govoreći o radu NO taj član je rekao da nekim njihovim zahtjevima nije udovoljeno, kao primjerice prijedlogu da se osnuje interni Odjel za strategiju koji ni danas u Ini ne postoji.

Isto tako, kazao je da izmjenama ugovora iz 2009. ni poslovni plan Ine, ni godišnji proračun ne potpadaju u zadržana pitanja, o kojima NO odlučuje natpolovičnom većinom glasova, pa tako Hrvatska preko NO ne može utjecati ni na investicije, jer u bilo kojem trenutku mogu biti preglasani. Kad su u listopadu 2010. započeli svoj angažman u NO, Ina nije imala ni poslovni ni strateški plan, koji je u međuvremenu na njihovo inzistiranje načinjen. "Poslovni plan je neophodan za kompaniju ove veličine. To je kao da vozite tanker bez navigacijske mape. Za Inu je nužno da ima dugoročne poslovne planove jer su podloga za godišnje planove, a valja znati da Inini projekti traju i 10 do 15 godina", konstatirao je svjedok.  

Vanđelić je rekao da prema LODO-u (listi odobrenja za donošenje odluka) MOL kontrolira proces donošenja odluka u Ini na način da je obavezna konzultacija s određenom razinom menađmenta u MOL-u, a ako je rezultat konzultacija negativan, od odluke se odustaje, što pokazuje da je riječ o svojevrsnom procesu odlučivanja u tijeku procesa donošenja odluka. LODO kao takav prošao je niz izmjena, no sadašnji proces donošenja odluka utemeljen na Dioničarskom ugovoru ne omogućuje članovima Uprave da upravljaju društvom, kazao je Vanđelić. Konstatirao je da 3 mađarska člana Uprave nemaju ugovor o radu s Inom već su bili ili još jesu izvršni direktori u MOL-u.

Tužiteljstvo je tražilo niz odgovora o procesu nabave nafte koji se, potvrdio je Vanđelić, u cijelosti odvija preko MOL Tradea. Vanđelić je rekao da su hrvatski članovi NO na sjednici prije dva tjedna tražili informacije o tome, ali su dobili tek generalne podatke, bez elemenata za procjenu ugovora, kao što su sinergijski učinci među koje spada i rabatna politika. Mađarski članovi NO na njihova traženja rekli su im da ne razumiju pitanje, dali su im presliku LODO-a i obećali potpunije informacije za sljedeću sjednicu. Vanđelić je u svom svjedočenju potvrdio niz detalja o kojima su ranije govorili članovi Uprave Mayer i Krešić. Njegovo svjedočenje Sanaderov branitelj Čedo Prodanović nazvao je tendencioznim, kontradiktornim i manipulirajućim.