Razvoj i liberalizacija tržišta postali su makroekonomski trend, a na primjeru naftnih derivata, gdje država više ne regulira cijenu goriva, takvo što se najbolje vidi. No, što je liberalizacija donijela sektoru gospodarstva, tko je pravi dobitnik, a tko gubitnik, tek će se vidjeti, istaknuo je u srijedu  glavni urednik Poslovnoga dnevnika Mislav Šimatović na otvaranju Energy Market Foruma (EMF), regionalne konferencije u organizaciji Poslovnog dnevnika, piše list. 
Govoreći o zakonodavnim promjenama i 3. Paketu energetskih propisa EU, Sabina Škrtić, pomoćnica ministra gospodarstva, navela je kako "na sastancima u Bruxellesu svaka država izrazi namjeru postati kako regionalni tako i globalni energetski lider, dok 25 njih čak neće uspjeti u realizaciji plana energetske učinkovitosti 2014.-2020." Utrka za tu povlaštenu poziciju još traje, a Hrvatska je postala ozbiljnim sudionikom natjecanja. Po cijenama, brzini i količini isporuke, kao i kvalitativnom prednošću dobavnih pravaca, Hrvatska ima sve uvjete postati ider na regionalnom tržištu, no suočava se s infrastrukturnim problemima. No, to nije lokalni, već zajednički problem cijele jugoistočne Europe. Sabina Škrtić je istaknula kako MINGO ima određenu sklonost prema gašenju lokalnih požara te da im nedostaje širi strateški projekt kako bi pravovaljano odgovorili na tržišne izazove, izvještava Poslovni dnevnik. Koja zemlja ima najbolju šansu da postane regionalno plinsko čvorište, tzv. Hub, bila je glavna tema panela „Paneuropski vjetrovi promjene na tržištu plina“ na kojem je Pavao Vujnovac, predsjednik Uprave Prvog plinarskog društva (PPD) istaknuo je da se tu više radi o političkom pitanju nego o tehničkom jer svaka zemlja ima svoje planove, no da će praksa i količina plina pokazati tko je gdje. „Hrvatska ima dobru poziciju da postane ozbiljan igrač na tržištu plina. Tu je LNG koji ne može biti samo hrvatski nego širi regionalni projekt. To je projekt koji nema izravnu ekonomsku računicu, no tu su benefiti sigurnosti i diverzifikacije opskrbe koji se nikako ne mogu zanemariti. LNG bi trebao imati kapacitet od šest milijardi kubnih metara plina godišnje, a što je za Hrvatsku daleko previše. Taj projekt će se realizirati kada se postigne politički dogovor više zemalja koje će biti spremne dijeliti benefite, ali i troškove i rizike njegove realizacije“, smatra Vujnovac. Dodaje da ako će se i dalje inzistirati isključivo na ekonomskoj logici, i nije vjerojatno da će se LNG terminal na Krku ikada realizirati. Atraktivnost LNG terminala dodatno umanjuje najavljeni Jadransko-jonski plinovod koji će dovoditi u Europu plin iz Azerbejdžana i Irana. LNG i novi plinovod bi mogli ugroziti i značajnu domaću proizvodnju plina koja bi mogla postati preskupa. No, Vedran Špehar, direktor službe za trgovinu prirodnim plinom u Ini ističe da oni imaju dovoljno fleksibilnosti da budu konkurentni na tržištu. I dok je sudbina LNG terminala na Krku za sada neizvjesna, Prvo plinarsko društvo gradi u Luci Ploče svoj terminal za UNP. „U proteklom razdoblju smo vidjeli da postoji dosta neizvjesnosti oko opskrbe regionalnog tržišta UNP-om. Glavnina ovog plina je dolazila iz Rusije preko Ukrajine, a zbog krize i rata je to ugroženo. Nema izvjesnosti ni u regionalnim rafinerijama koja će i koliko raditi. Zbog toga smo se odlučili na investiciju koja će nam omogućiti da imamo slobodan pristup UNP-u sa svjetskog tržišta“, zaključio je Vujnovac.