Japan planira izgraditi 49 novih termoelektrana na ugljen te tako dodati 28 GW kapaciteta, kako bi sa 191% dodatne snage zamijenili nuklearne elektrane koje se zatvaraju. Takav plan naišao je na kritike stručne javnosti, koja upozorava da zemlja srlja uložiti 600 milijardi USD u imovinu koja neće imati ekonomske budućnost. Studija koju je napravila Škola poduzetništva i okoliša pri Oksfordskom sveučilištu poziva premijera Abea da razmotri takav plan, za koji kažu da vodi japansku politiku u upravo suprotnom pravcu od politike razvijenih zemalja i osuđuje zemlju na rastući rizik za kvalitetu okoliša. Kritičari kažu da su posljedice Fukushime najbolje iskoristili promotori tehnologije iskorištavanja fosilnih goriva u zemlji i inozemstvu, koji su u Japanu vrlo snažni izvoznici tehnologija, uglavnom u zemlje u razvoju i treći svijet. Hrvatima je najpoznatiji Marubeni, koji želi graditi TE Plomin C. "Preveliki planirani kapaciteti iz ugljena u kombinaciji s okrutnim tržišnim natjecanjem iz fotonapona i ostalih obnovljivaca stvaraju veliki rizik na otprilike 25% tržišne kapitalizacije energetskih kompanija, koja bi mogla postati predmet preranih otpisa ili proglašena rizičnom imovinom", zaključuje glavni autor studije Ben Caldecott, koji naglašava da je glavni manjak takvog japanskog plana upravo prijetnja koju tako velika ulaganja stvaraju domaćim elektroprivredama, koje ionako moraju otpisati 50 milijardi USD vrijednu imovinu u nuklearnim elektranama. Obnovljivci su globalno u zadnjih pet godina porasli s 10% na 15% kapaciteta, cijena vjetroelektrana na kopnu pala je 39%, a fotonapona 41%. Caldecott pretpostavlja da Japan smatra da će njihove investicije u ugljen ostati neosjetljive na tržišne signale, iako u zemljama G20 sve ide upravo protiv ugljena te se pita računa li Japan da će zaista u elektroenergetskom sustavu 2070. biti termoelektrana na ugljen, jer to je ono na što se upravo obvezuju, piše FT. Isto pitanje trebala bi si postaviti i hrvatska Vlada koja i dalje spominje gradnju TE Plomin C na ugljen.