Pomalo nezapaženo od strane medija i javnosti prošla je subotnja izjava premijera Andreja Plenkovića u intervjuu za HRT, u kojoj je najavio da će Vlada, nakon što otkupi 49% dionica mađarskog MOL-a u Ini, opet prodati dio dionica drugim investitorima, ili čak naći novoga strateškog partnera. "Okolnosti koje danas imamo u vezi Ine kao naše strateške naftne kompanije i odnosa koji postoje s MOL-om proteklih godina, po mom sudu, nameću obvezu da Hrvatska otkupi udio MOL-a u Ini i na taj način zadrži stratešku i upravljačku kontrolu te s ovom kompanijom osigura i energetsku neovisnost i opskrbu. Nakon što otkupimo taj udio, mislim da možemo biti otvoreni i za druge investitore pa i strateške partnere u nekoj kasnijoj fazi. Ali na drugim osnovama, ne na onima na kojima su danas", ustvrdio je tom prigodom predsjednik Vlade i prvi put otvoreno najavio takvu mogućnost, prenosi Slobodna Dalmacija
Prije toga je samo jednom, u intervjuu za Novu TV, na pitanje hoće li Vlada nakon otkupa dionica od MOL-a tražiti novog strateškog partnera, odgovorio: "Vidjet ćemo kako će se dalje razvijati svi procesi." Ponukani tom novom izjavom premijera, pokušalo se u Vladi, posebno od Martine Dalić, potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva, dobiti neke detaljnije informacije o tome koliki udio vlasništva bi država naknadno privatizirala u Ini i koji oblici strateškog partnerstva su u igri, ali nismo uspjeli dobiti nikakva pojašnjenja. Jednako tako smo poslali i službeni upit Mostu, HDZ-ovu koalicijskom partneru, a iz odgovora koji su dobili od Ante Čikotića, državnog tajnika za energetiku, čini se da Most baš i nije na liniji predsjednika Vlade. 
"Nismo, dakle, uvjereni da moramo po svaku cijenu naći novog strateškog partnera koji će ući u vlasničku strukturu kompanije, jer će svaki strateški partner na ovaj ili onaj način htjeti preuzeti kontrolu nad Inom. Vjerujem da bitne odluke moramo donositi sami inzistirajući pritom na energetskom suverenitetu. Kako bi se postiglo ostvarenje svih zadanih budućih ciljeva koje smo naveli, potrebno je provesti temeljitu reorganizaciju kadrovske strukture kompanije i na rukovodeća mjesta birati ljude po stručnom ključu", odgovorio nam je Čikotić. Prema njegovim riječima, cilj Mosta je da Ina ostane vertikalno integrirana nacionalna kompanija koja bi se nastavila razvijati kao regionalni igrač od strateške važnosti za energetsku sigurnost Hrvatske, kao i za njezin cjelokupan doprinos razvoju gospodarstva. 
Širi kontekst ove priče govori kako je Miro Bulj, saborski zastupnik na Mostovoj listi, već ustvrdio kako je protiv prodaje 25 posto HEP-a, pa bi vjerojatno bio i protiv privatizacije Ine, a isti stav ima i Tomislav Panenić, saborski zastupnik i bivši Mostov ministar gospodarstva. Dapače, Ivan Kovačić, Mostov potpredsjednik Vlade i ministar uprave, u javnoj je konfrontaciji s Martinom Dalić, a na konferenciji za novinare u Banskim dvorima kazao je kako Most još nije donio ni odluku o tome je li za to da se kupnja 49 posto dionica Ine financira prodajom 25 posto HEP-a. Dakle, u toj stranci još se nisu odredili prema HDZ-ovu forsiranju planova za Inu i HEP, a sada Čikotić povlači ručnu kočnicu i za naknadnu privatizaciju Ine. Ipak, valja napomenuti da je Nikola Grmoja, saborski zastupnik Mosta, krajem listopada u intervjuu za Radio Yammat FM, kazao da "ako ne postoji mogućnost dogovora s MOL-om, onda treba tražiti drugog strateškog partnera za Inu". 
Očito je, dakle, da je u dijelu vrha Mosta već otprije bio prisutan stav da se pronađe drugi strateški partner za Inu umjesto MOL-a, ali je jasno i da postoje otpori takvim idejama, pa će biti više nego zanimljivo pripetavanje u toj stranci, te između Mosta i HDZ-a, u vezi s ovim pitanjem. Međutim, legitimno se može postaviti pitanje zbog čega premijer Andrej Plenković nije već na Badnjak kazao da će Vlada kupiti dionice od strateškog partnera (MOL-a) samo kako bi onda opet našla novog strateškog partnera, jednako kao što je tada prešutio opciju da se kupnja Ine namjerava provesti novcem od privatizacije HEP-a. Osim toga, u tom kontekstu se postavlja sljedeće pitanje: ako je MOL spreman prodati svoj vlasnički udio RH, kao što implicitno pretpostavljaju u Vladi, zbog čega onda ne bi Vlada u idućih godinu dana (to je rok koji je za tu operaciju predvidio predsjednik Vlade) pronašla novog strateškog partnera koji će otkupiti te dionice od MOL-a? Čemu dvokorak kada može biti jedan korak? Nadalje, iz premijerova istupa može se zaključiti i kako će se strateški partner tražiti i prije negoli država restrukturira i modernizira rafinerije Ine, odnosno da bi to bio motiv za daljnju privatizaciju, prodajom dionica ili dokapitalizacijom. A to onda znači da bi to bila ekspresna reprivatizacija nakon renacionalizacije, jer modernizacija rafinerija Ine trebala se provesti još jučer, ako predsjednik Vlade, među ostalim, na to cilja. Sve to djeluje mnogo kompliciranije, neizvjesnije i skuplje u situaciji kada je arbitraža izgubljena (iako će Vlada na švicarskom saveznom sudu zahtijevati njezino poništenje), nego pokušati s MOL-om dogovoriti načelno započetu modernizaciju rafinerije u Rijeci vrijednu 400 milijuna eura i jačanje istraživanja i razvoja. Uz činjenicu da o tim projektima između HDZ-a i Mosta o tome za sada nema suglasnosti, najave premijera Plenkovića i Martine Dalić čine se kao avanturizam bez političkog i financijskog pokrića.