Iako je dimnjačarska služba preduvjet sigurnog i udobnog stanovanja, zaštite od požara, zaštite od trovanja ugljičnim monoksidom i gušenja ugljičnim dioksidom i zaštite okoliša, čak i u Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji još ima općina i gradova bez ovlaštenog dimnjačara. 
Naime, iz pregleda dimnjačarskih koncesija u Registru koncesija i sa službenih internetskih stranica gradova i općina, odmah se može vidjeti da za čak sedam (od ukupno 34) jedinice lokalne samouprave na području Zagrebačke županije nema nikakvih podataka o dimnjačarskim koncesijama (riječ je o općinama Krašić, Kravarsko, Orle, Pokupsko, Preseka, Rakovec i Žumberak). Uz to, u općini Klinča Sela ugovor o dimnjačarskoj koncesiji istekao je prije nekih godinu dana, a u općinama Farkaševac i gradu Sv. Ivanu Zelini čak još 2014., odnosno 2013. godine! S druge strane, kako je riječ o županiji s razmjerno velikim naseljima, čak tri grada imaju po dva dimnjačarska područja (Samobor, Velika Gorica i Zaprešić). Konačno, po broju koncesija na području Zagrebačke županije prednjači Dimnjačarski obrt Šantić iz Donje Bistre koji pokriva četiri općine (Bistra, Brdovec, Jakovlje i Pušća). 
Kada je riječ o dimnjačarskim koncesijama na području Krapinsko-zagorske županije, stanje je mnogo bolje. Uostalom, Zagorje je oduvijek bilo posvećeno zaštiti od požara što najbolje dokazuju brojna dobrovoljna vatrogasna društva i vjerski objekti posvećeni sv. Florijanu. Tako na području županije, od ukupno 32 grada i općine, dimnjačarske koncesije nema u njih šest, međutim uglavnom se radi o tome da je ona istekla (npr. u tri općine to se dogodilo razmjerno nedavno, tj. tijekom 2017.), no zanimljvo je da je u općini u kojoj sjedište ima jedan od vodećih proizvođača dimovodnih sustava dimnjačarska koncesija istekla još 2015. godine i nije još dodijeljena. S druge strane, u Zagorju je uobičajeno da jedna dimnjačarska tvrtka ili obrtnik pokriva više gradova i općina. Primjerice, tvrtka Leuštek ima koncesije u njih pet (Konjšćini, Krapinskim Toplicama, Radoboju, Velikom Trgovišću i Zaboku), baš kao i Dimnjačar Pogačić (Klanjec, Kraljevec na Sutli, Kumrovec, Tuhelj i Zagorska Sela). Zatim slijedi Dimnjačarstvo Valjak s četiri koncesije (Bedekovčina, Mihovljan, Sv. Križ Začretje i Zlatar Bistrica) te Dimnjačarsko-pećarsko-trgovački obrt Kišak i Dimo-kom s po tri koncesije.
U svakom slučaju, podaci o ovlaštenim područjim dimnjačarima iz najviše hrvatskih općina i gradova najjednostavnije se mogu pronaći u bazi podataka na našem portalu.