Prema podacima koji su javno dostupni na Registru koncesija Ministarstva financija i na internetskim stranicama jedinica lokalne samouprave, čini se da dimnjačara u Dalmaciji baš i nema! Na primjer, Dubrovnik nema dimnjačarskog koncesionara još od veljače 2015. godine. Isto tako, traženje podataka o ovlaštenim dimnjačarskim koncesionarima u Registru koncesija također nije dalo rezultata ni za Blato, Drniš, Hvar, Imotski, Komižu, Korčulu, Lastovo (poznato upravo po svojim dimnjacima koje, očito, nitko ne čisti!?), Makarsku, Murter, Omiš, Preko, Stari Grad, Supetar, Šoltu ni Trogir (doduše, tu je 2015. godine poništen natječaj za dodjelu dimnjačarske koncesije). S druge strane, u Kninu je, primjerice, koncesija istekla u kolovozu 2018. godine, a za neke dimnjačarske koncesionare podatak se mogao pronaći tek mukotrpnim i dugotrajnim pretraživanjem službenih internetskih stranica jedinica lokalne samouprave. Na primjer, u Vela Luci na Korčuli te poslove očito obavlja lokalna komunalna tvrtka Komunalac, a u Visu to obavlja tvrtka Gradina Vis. Veliki dalmatinski gradovi, Split, Šibenik i Zadar imaju dimnjačarske koncesionare, pri čemu Split i Zadar čak imaju više dimnjačarskih područja (doduše, u Splitu je u jednom od pet područja koncesija upravo istekla). Vjerojatno je u tim gradovima 'sređivanje dimnjačarstva' ubrzano činjenicom da se taj dio Dalmacije upravo plinoficira, a bez nalaza ovlaštenog dimnjačarskog koncesionara o ispravnosti sustava za odvod dimnih plinova operator plinskog distribucijskog sustava ne smije pustiti plin u instalaciju. 
U svakom slučaju, podaci o ovlaštenim dimnjačarskim koncesionarima u cijeloj Hrvatskoj (točnije, za one gradove i općine za koje su ti podaci iz službenih izvora javno dostupni na internetu) najjednostavnije i najbrže se mogu pronaći u bazi podataka dimnjačara na našem portalu.