Iako Zakon o zaštiti potrošača odavno kaže kako se sve javne usluge potrošaču moraju obračunavati prema stvarnoj potrošnji, većina od 150 tisuća kućanstava potrošnju toplinske energije plaća ovisno o kvadraturi stana. Od 2008. godine potrošače se poziva na ugradnju razdjelnika na radijatore, koji bi trebali jamčiti plaćanje samo potrošenog, pa je i nemali broj potrošača u tu investiciju, »tešku« oko 500 kuna po radijatoru, dakle ukupno 2.500 do tri tisuće kuna, ušao – i razočarao se. Kako unatrag nekoliko godina – a posebno nakon nedavnog poskupljenja grijanja za 37 posto u Zagrebu, Osijeku, Velikoj Gorici i drugim gradovima koje grije HEP-Toplinarstvo – svjedoče građani, nakon ugradnje razdjelnika računi su im daleko veći nego prije, makar štede zatvarajući većinu radijatora u stanovima, i čak do 80% veći od računa u stanovima koji razdjelnike nemaju. Mnogi od razdjelnika zato odustaju, svjesni da su u vjetar bacili pozamašan novac. 
Problem nije u razdjelnicima, koji funkcioniraju svuda drugdje u Europi, već u našoj formuli obračuna potrošnje za kućanstva s razdjelnicima – tvrdi za Novi list inženjer matematike Aleksandar Hatzivelkos s Veleučilišta u Velikoj Gorici, u kojoj se polovica onih koji su razdjelnike ugradili, već vratila obračunu po starom. Formulu je prije pet godina odredilo Ministarstvo gospodarstva, i makar su njene posljedice za građane vrlo skupe, grešku javno, barem ne službeno, nitko ne želi priznati. 
U Hrvatskoj regulatornoj energetskoj agenciji (HERA), službeno, ne bježe od činjenice da je formula loša i da je treba mijenjati, neslužbeno nam pak stručnjaci te agencije otvoreno kažu da je formula Ministarstva gospodarstva jako loša i vodi u katastrofu. No, da bi se mijenjala, netko prvo mora priznati da je pogriješio. - Cilj ugradnje razdjelnika je obračun grijanja po potrošnji, čime bi se stimulirala štednja, i plaćali niži računi. Moja je matematička analiza pokazala da je zbog ovakve formule scenarij o računima većim kod onih s razdjelinkom negoli kod onih koji ga nisu ugradili, itekako moguć. Konstruirao sam novu formulu, odmah primjenjivu, koja pruža neusporedivo veću fleksibilnost. Ona svakom potrošaču s razdjelnicima jamči nižu cijenu grijanja po kvadratnom metru, od cijene za potrošače bez razdjelnika, dok je neutralna i prema dobavljačima, odnosno ukupna naplata iskorištene energije ostaje ista. Formulom se samo uvodi pravedna distribucija naplate među stanarima«, pojašnjava Hatzivelkos. 
Svoje će rezultate objaviti u sljedećem, travanjskom broju matematičkog časopisa »Poučak«. Drugim riječima, s ovakvom bi, postojećom formulom, razdjelnici imali smisla samo da ih ugrade apsolutno svi potrošači u određenoj zgradi. Zašto je država, odnosno lokalna samouprava poticala njihovu ugradnju, a u »promet« pustila problematičnu formulu, nije jasno. Formula inženjera Hatzivelkosa i u ovakvoj bi situaciji, s djelomično ugrađenim razdjelnicima, tvrdi on, mogla pomoći. Struktura nove formule je takva da osigurava, kaže inžinjer, da svako kućanstvo s ugrađenim razdjelnicima plaća manji iznos (obzirom na površinu) od kućanstva koje nema ugrađene razdjelnike, i isto tako iznose koji su manji od onih prije ugradnje razdjelnika. Štoviše, zaključuje, ukoliko među kućanstvima s razdjelnicima barem jedno troši gotovo svu raspoloživu energiju, nova formula opet daje gotovo savršenu korelaciju između iznosa računa i potrošnje. Postojeća formula »jamči« samo ogromne razlike u cijeni koju za grijanje plaćaju kućanstva sa, i bez razdjelnika – neslužbeno se može čuti u HERA-i. 
Komentirajući izjave distributera, prema kojima se, zahvaljujući razdjelnicima, navodno postižu ukupne uštede toplinske energije do čak 40%, stručnjaci u HERA-i kažu kako se manje energije isporučuje jer su ljudi iskopčali svoje radijatore, no i dalje za njih plaćaju račune. - Ta je, postojeća formula, katastrofalna, nije zaslužila čak niti jedinicu, i Ministarstvo je mora hitno mijenjati, iskreni su stručnjaci u HERA-i. Službeno, na upit što misle o prijedlogu inžinjera Hatzivelkosa, iz HERA-e, čijoj je upravi Hatzivelkos u prosincu predstavio svoju novu formulu i još čeka na njihov odgovor, odgovaraju kako »niti njegova formula ne može automatizmom jamčiti bolju preraspodjelu, a postojeću formulu ne mogu mijenjati dok detaljno ne prouče svaki novi prijedlog pa tako i formulu koju predlaže g. Hatzivelkos, kako bi bili sigurni da je bolja od postojećeg rješenja. I službena HERA, drugim riječima, priznaje da postojeća formula ne valja, i da ju treba mijenjati. Preporuku za promjene Ministarstvu gospodarstva će, kažu, dati kad dobiju pokazatelje koji se mogu primijeniti na svakoj zgradi, a budu omogućavali bolju preraspodjelu. Kako zaključuje Hatzivelkos, veseli ga da HERA prepoznaje potencijal njegove nove formule, i volio bi u suradnji s njima napraviti komparativnu analizu efekata obiju formula. »Ne bježim od izazova, već nudim svoju pomoć. Najlošije rješenje bi bilo inercijom zaboravu prepustiti mogućnost pozitivne promjene«, ističe.