Ako su prošloga mjeseca računi za grijanje u siječnju »zaledili« riječke korisnike centralnog grijanja iz gradskih toplana, računi za veljaču koje su ovih dana pronašli u svojim poštanskim sandučićima za većinu su bili pravi šok. Iako je riječ o najkraćem mjesecu u godini, ekstremno niske temperature u prvoj polovici veljače, u kombinaciji sa 60-postotnim poskupljenjem isporučene toplinske energije, gotovo 15-postotnim poskupljenjem instalirane snage koja je stupilo na snagu 1. siječnja ove godine, rezultirale su i ekstremno visokim računima za centralno grijanje i pripremu tople vode. U nekim su slučajevima ti računi premašili iznos od dvije tisuće kuna, a brojni su se korisnici u nevjerici nakon otvaranja omotnice s računom obratili i redakciji Novog lista.Tako je mlađi bračni par s Vojaka za grijanje svog stana od 60m2 dobio račun od 1.077 kuna, plus 153 kune za pripremu tople vode. Kako vode urednu evidenciju troškova stanovanja za nekoliko godina unatrag, iznenadilo ih je kada su vidjeli da su ih grijanje i topla voda za veljaču ove godine stajali gotovo dvostruko više od ukupnih troškova stanovanja za veljaču prošle godine koji su iznosili 807 kuna. Strefila nas je kap kad smo vidjeli račun za veljaču, najkraći mjesec u godini. 
"To je udar na našu egzistenciju. Napustit ćemo ovaj kvart, pobjeći ćemo u drugu općinu, u Prigrad. Ali, možemo tek zamisliti kako je starijim ljudima kojima ovakav račun predstavlja iznos gotovo jednak mirovini koju primaju. U odnosu na veljaču prošle godine dobili smo račun uvećan za 73%. Kao da pored svojih stanova grijemo još i Kampus. Za ovo nema opravdanja, ostavku neka podnesu odgovorni u Energu, najprije oni, a onda i gradonačelnik, rekao je Novom listu ovaj ogorčeni par. 
Kako je umirovljenicima, svjedoči primjer gospođe iz Čandekove ulice, kojoj je, iako je na svoje radijatore ugradila razdjelnike te termostatske ventile, a jedan od četiri radijatora u stanu uopće ne koristi, račun za grijanje i toplu vodu dosegnuo iznos veći od 1.800 kuna. Zajedno s ostalim troškovima stanovanja, ukupni račun Ri-stana za veljaču iznosi približno 2.300 kn, što je gotovo jednako visini njene mirovine. Račun je savjesno već platila, no za preživljavanje tijekom idućeg mjeseca morat će se, kaže, osloniti na skromnu ušteđevinu i pomoć najbliže rodbine. Sličnih je primjera čitav niz, i to samo onih koji su nas kontaktirali želeći se požaliti na astronomske iznose računa za grijanje.
Na upit o računima za grijanje u veljači, iz Energa objašnjavaju da su oni posljedica neuobičajeno niskih temperatura u veljači koje su danima bile ispod nule, zbog čega su toplane isporučivale veću količinu toplinske energije, u pojedinim danima i do 23, umjesto do uobičajena 22 sata, što se odrazilo na iznosu računa za grijanje. Ipak, iz Energa pozivaju građane čiji su radijatori opremljeni razdjelnicima da kontaktiraju tvrtku zaduženu za očitavanje i obračun njihove potrošnje, kako bi provjerili je li došlo do eventualne pogreške pri obračunu raspodjele troškova grijanja. 
Greške u obračunu su moguće, ali osnovni je problem u prevelikoj potrošnji energije za grijanje u zgradama, ističe direktor Regionalne energetske agencije Kvarner Darko Jardas. Prosječna se potrošnja kreće oko 240 kWh godišnje, što treba svesti na maksimalno 100 kWh. To je prvenstveno moguće postići kvalitetnom izolacijom zgrada što će, s obzirom na to da je teško očekivati znatni pad cijena energenata, prije ili kasnije biti neizbježno za veliku većinu višestambenih zgrada.
Stambene zgrade u Rijeci troše eneromne količine energije za zagrijavanje, potvrdio je i Igor Bogdanović, direktor varaždinske tvrtke Con-Testor, koja se, među ostalim, bavi ugradnjom razdjelnika i očitanjem troškova grijanja. – Po prvi smo se put pojavili u Rijeci i ostali zatačeni kada smo u zgradi u kojoj ugrađujemo razdjelnike izmjerili potrošnju od 45 kWh mjesečno. Za usporedbu, zgrade s kojima surađujemo u Varaždinu u prosjeku troše 16 do 20 kWh. To znači da je potrošnja u Rijeci enormna, a i cijena centralnog grijanja jedna je od najviših u Hrvatskoj. Isto tako, to govori da je riječ o golemim gubicima u sustavu, a distributer i upravitelji zgrada ne poduzimaju ništa, kao ni sami građani. Treba shvatiti da u Hrvatskoj postoje norme i zakoni koji reguliraju ta pitanja i shvatiti da nije distributer taj koji određuje pravila igre, već to moraju biti kupci, odnosno građani koji, ako treba, moraju pokrenuti i pravne postupke kako bi se zaštitili od samovolje distributera.