Novi porast naknada za emisije i iz malih ložišta, uz značajan porast cijena plina i strah od njegove (ne)raspoloživosti u budućnosti bi mogao još jedan dio korisnika odvratiti od daljnjeg razmatranja prirodnog plina kao energenta za sustave grijanja kućanstava. Najbolji primjer za to je Njemačka gdje čak tri ministarstva, zadužena za graditeljstvo, gospodarstvo i pravosuđe, usklađuju zakonske mehanizme prema kojima će se troškovi za grijanje koji uključuju naknade za emisije ugljičnog dioksida pravično raspodjeljivati između najmodavaca i najmoprimaca stambenih i poslovnih prostora. Ta bi nova pravila trebala vrijediti od početka 2023. godine. 


Pravičnija raspodjela troškova za naknade za CO2

Naime, još je 2021. godine u Njemačkoj povećan porez na emisije CO2 koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva, loživog ulja i plina (prirodnog, ukapljenog naftnog). Ta naknada za sada još iznosi 30 EUR/t CO2 koji se emitira iz ložišta izvora topline sustava grijanja, a od početka sljedeće godine bi se trebala značajno povećati. 

Do sada su najmodavci u Njemačkoj taj iznos, zajedno sa svim obračunatim troškovima za grijanje u stanu ili poslovnom prostoru koji iznajmljuju, u cijelosti prebacivali na najmoprimce, a to je dovelo do toga da jedan od ciljeva uvođenja te naknade nije bio ostvaren. 

Radi se o tome da najmoprimci nisu bili u mogućnosti ulagati u osuvremenjavanje sustava grijanja i mjere za uštede na energiji, iako su možda za to pokazali zanimanje i iako im je to išlo u korist, jer je to bila obveza onoga čija je to imovina, tj. najmodavaca, a oni pak ničim nisu bili potaknuti na to jer su povišene troškove za tu naknadu ionako prebacivali najmoprimcima. Sada će se to promijeniti pa će i najmodavci morati snositi svoj dio troškova za plaćanje naknada za emisije CO2 iz ložišta u stambenim i poslovnim prostorima koje iznajmljuju. 


Koliko će tko morati plaćati?

Za sve stambene zgrade, domove za skrb i zgrade mješovite namjene vrijedit će sljedeće načelo: na osnovi godišnje potrošnje plina ili loživog ulja za grijanje zgrade će se na osnovi odgovarajućeg faktora za preračunavanje (u kg CO2 po kW h ili po m3 plina ili loživog ulja) i korisne površine izračunava emisijska vrijednost (u kg CO2 po m2 površine godišnje). Ta vrijednost potom čini osnovu za određivanje koliki udio u naknadi za CO2 (koja, dakle, trenutačno iznosi još 30 EUR/t) trebaju preuzeti najmodavci. Taj bi se raspon ubuduće mogao kretati od 10% za zgrade s iznimno dobrom energetskom učinkovitošću i emisijskom vrijednošću od 17 kg/m2 do čak 90% kod zgrada s lošom energetskom učinkovitošću i emisijskom vrijednošću većom od 52 kg/m2 godišnje. 

Dakle, ako se radi o kući ukupne stambene površine 420 m2 u kojoj živi šesteročlana obitelj i u kojoj se za grijanje na plin troši 65 000 kW h godišnje, odnosno oko 5900 m3 plina. Pri tome iz 1 m3 plina pri izgaranju nastaje oko 2 kg CO2, odnosno iz 1 kW h plina 0,182 kg CO2. Iz toga slijede ukupne emisije za tu kuću od 11,8 t godišnje, odnosno emisijska vrijednost od 28,2 kg/m2 godišnje. Ako bi sada ta kuća bila u najmu, onda bi najmodavac snosio 40% udjela u troškovima za naknadu za emisiju CO2, čiji je ukupni iznos 421 euro godišnje. Dakle, najmodavac bi morao platiti 169 eura godišnje, dok preostali udio u naknadi (252 eura) uz primjenu odgovarajuće jednadžbe za raspodjelu troškova grijanja zaračunava najmoprimcima.

Istodobno, kod zgrada nestambene namjene naknada za emisije CO2 trebala bi se ubuduće između najmoprimaca i najmodavaca raspodjeljivati prema omjeru 50 : 50, najavio je njemački stručni portal 'CCI.Dialog'.