Kvaliteta i sigurnost hrane, udobnost u stambenim i poslovnim prostorima, zdravstvo i biotehnologija, energetika (ukapljeni plinovi, zahvaćanje i pohrana ugljičnog dioksida) i promet, samo su neka od područja koja se ne mogu zamisliti bez hlađenja. Uz to, očekuje se kako će potrebe za hlađenjem u Europi do 2050. godini premašiti potrebe za grijanjem. To su neki od glavnih naglasaka iz izlaganja s okruglog stola pod nazivom 'Trendovi u razvoju tehnike hlađenja, promjene u zakonodavstvu i utjecaji na tržište' koje je održao Didier Coulomb, predsjednik Međunarodnog instituta za hlađenje (IIF/IIR). Okrugli stol održan je 13. srpnja ove godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu u organizaciji Hrvatske udruge za rashladnu, klima tehniku i dizalice topline (HURKT), a okupio je najznačajnije predstavnike rashladne i klimatizacijske struke u Hrvatskoj.

Čelnik IIF/IIR-a smatra kako će potrebe za hlađenjem pri tome ponajviše rasti upravo u tzv. prehrambenom lancu (od proizvodnje do potrošnje hrane) i to ne samo u Europi, već osobito u zemljama u razvoju, a zatim će do značajnog porasta doći i u stambenim prostorima, što je područje u kojem Europa po primjeni rješenja za hlađenje i klimatizaciju itekako zaostaje za Kinom i Sjedinjenim Američkim Državama. Istodobno, ne treba zanemariti utjecaje hlađenja i klimatizacije na okoliš, koji se možda na prvi pogled čine malima, no nizu zanemarivi. Tako samo hlađenje izravno uzrokuje tek 7,8% ukupnih emisija ekvivalentnog ugljičnog dioksida (CO2eq), pri čemu je svega 37% povezano s radnim tvarima koje se koriste u rashladnoj i klimatizacijskoj opremi , a 63% čine emisije koje nastaju proizvodnjom energije za pogon te opreme. Istodobno, na rashladnu i klimatizacijsku opremu, uređaje i sustave otpada čak 20% potrošnje električne energije u svijetu. Zbog svega toga sve je veći izazov kako zadovoljiti sve veće potrebe za hlađenjem uz istodobno smanjenje potrošnje energije. Istodobno, sve je veći pritisak za primjenu radnih tvari čiji je utjecaj na okoliš što manji, zbog čega u prvi plan ponovno dolaze 'stare' radne tvari kao što su CO2 i amonijak, ali i ugljikovodici (propan, butan), dok se za hidrofluoroolefine (HFO) za sada može reći da su rješenje u kratkom i srednjem roku jer je u pojedinim zemljama sve veći pritisak za smanjivanje njihove primjene zbog mogućeg dugoročno štetnog utjecaja na okoliš. 

U svakom slučaju, za sve koji se bave rashladnom i klimatizacijskom tehnikom ključno je da budu spremni za promjene, naglasio je predsjednik IIF/IIR-a, ponovivši stav koji je iznio svega dan ranije, na 19. hrvatskom seminaru o tlačnoj opremi, na kojem je upozorio kako zbog svih tih promjena rashladna oprema sve više postaje oprema pod tlakom.