Priznati znanstvenik na području geotermalne energije i gost predavač na mnogim sveučilištima diljem svijeta, profesor Ladislaus Rybach sa Sveučilišta ETH u Zürichu, je 5. travnja na Fakultetu strojarstva i brodogradnje održao predavanje o iskustvima Švicarske u primjeni geotermalnih dizalica topline. Profesor je naglasio kako primjena geotermalnih dizalica topline u Švicarskoj ima dugu i vrlo uspješnu tradiciju, s godišnjim rastom od 12%. Glavni dio proizvodnje toplinske energije u Švicarskoj dolazi iz geotermalnih dizalica topline kojima se griju prostorije, s oko 3,06 TWh. Od toga 86% (2626,1 GWh) dolazi iz izmjenjivača topline u vertikalnim bušotinama u tlu. Instalacija geotermalnih dizalica topline koje služe za grijanje i/ili hlađenje je u stalnom porastu. U 2013., Švicarska je imala ukupnu dubinu vertikalnih bušotina s izmjenjivačem topline oko 2600 km, s najvećom gustoćom na svijetu od tri standardne jedinice od 12 kW po prostornom km. Švicarska se u 2015. najviše opskrbljivala toplinom iz geotermalnih dizalica topline (91%), zatim iz termalnih izvora (6,2%) i dubokih akvifera (0,4%). Rybach je pokazao podatke o godišnjim izradama bušotina u Švicarskoj, gdje se jasno vidi veliki porast bušotina dubine 1 km, od 2001. kada nije bilo ni 500 do 2014. kada se broj popeo na 2500 bušotina godišnje. Zürich je u kolovozu 2016. instalirano 1399 geotermalnih dizalica topline i 1681 izmjenjivača topline u vertikalnim bušotinama. Profesor se osvrnuo na par značajnih primjera dobre prakse u Švicarskoj među kojima je Grand Hotel Dolder, Zürich, gdje se potrebe za grijanje i hlađenje od 1 GWh godišnje zadovoljavaju sa 75 izmjenjivača topline u vertikalnim bušotinama, ukupne dubine 10000 m; veliki kompleks zgrada Richti u gradu Wallisellen koji se s 5 GWh godišnjih potreba za grijanjem i hlađenjem opskrbljuje iz 250 izmjenjivača topline u vertikalnim bušotinama na 72000 m2, gdje je svaka do 200 m duboka (ukupno 50 km); kampus 'Science City' Sveučilišta ETH u Zürichu, površine 442000 m2 sa 768 izmjenjivača topline u vertikalnim bušotinama koji pokrivaju godišnje 15 GWh potreba za grijanjem i 13 GWh potreba za hlađenjem s geotermalnim skladištem od 4 milijuna m3, a vrijednost samog projekta je 30 milijuna dolara. Rybach objašnjava da su geotermalne toplinske pumpe ključne za korištenje plitkih geotermalnih resursa, do 400 m dubine. Glavna prednost takvog načina opskrbe energijom je mogućnost hlađenja tijekom ljetnih mjeseci. Takav sustav bušotina djeluje kao skladišta energije i moraju biti projektirane za ravnotežu asinkronih sezonskih potreba grijanja i hlađenja. Projektiranje i instalacija takvih sustava u Švicarskoj je regulirana inženjerskom normom SIA 384/6. Kako bi se pravilno projektirali takvi sustavi, potrebno je uzeti u obzir lokalne uvjete kao što su toplinska vodljivost tla i potrebe zgrada, da bi se osigurala dugoročna pouzdanost geotermalnih dizalica topline, odnosno garantirana održivost proizvodnje, što je ključ uspješnosti Švicarske.