Većini turbina koje se koriste u američkim hidroelektranama za dosezanje punog opterećenja od hladnog pokretanja treba i kraće od 10 min. To je vrijeme pokretanja koje je mnogo kraće u usporedbi s bilo kojim drugim izvorima električne energije u SAD-u, pokazuju podaci američke Uprave za informiranje o energetici (EIA).


Spore termoelektrane na ugljen i nuklearne elektrane

Istodobno, 25% američkih elektrana od stanja potpune isključenosti do punog opterećenja mogu doći u vremenu do 1 h. Taj je podatak jako važan za pouzdanost i pogon elektroenergetskog sustava, a neka od postrojenja, osobito termoelektrane na ugljen i nuklearne elektrane za dosezanja stanja punog opterećenja turbina trebaju i više od pola dana. 

Nakon hidroturbina, najbržima za pokretanja smatraju se turbine koje se pokreću smjesom zraka i goriva. S druge strane, parne turbine kakve se u pravilu koriste u termoelektranama na ugljen u nuklearnim elektranama trebaju vremena da para dosegne zahtijevanu temperauturu, tlak i vlažnost kako bi se mogla usmjeriti na lopatice turbine. Uz to, nuklearnim elektranama treba i dodatno vrijeme za određene procese s nuklearnim gorivom. Zbog toga one za pokretanje do punog opterećenja zahtijevaju i do 12 h. 


Sve više sunčanih elektrana i vjetroelektrana

S druge strane, rijetke su američke elektrane kojima za pokretanje treba više od 12 h i takvih je sada svega 4%. No, udio izvora električne energije koji nisu odgovorili na upit pri istraživanju koje je s ciljem dobivanja rezultata o njihovom vremenu pokretanja provodila EIA udvostručio se od 2013. godine, kada su se takva istraživanja počela provoditi. Udio takvih izvora se sa 6%, koliko je iznosio 2013., do 2019. godine povećao na čak 12%. Razlog je jednostavan: sve veći udio velikih sunčanih elektrana i vjetroelektrana, za koje se takvi odgovori ni ne mogu dati, izvijestio je američki hidroenergetski portal 'HydroReview'.